U današnje vrijeme kada je sva islamska literatura dostupna svima, da li podjela na mezhebe ima smisla?

Jedno interesantno, interesantno pitanje. Islamski učenjaci kada govore o vrstama ljudi i njihovom znanju kvalificirali su ljude u tri kategorije. Pa su kazali da postoje mudžtehidi koji jednostavno imaju toliko znanja da nikoga ne slijede, oni na osnovu dokaza koje imaju iznalaze rješenja. Imamo ljude koji su na nižem stepenu od njih ali nisu na stepenu idžtihada, i imamo ljude koji su takozvana opća masa. Ta opća masa ona nema mogućnost da izučava vjeru i jednostavno ona vjeru uči od nekog učenog insana, to je njen autoritet i ona se pridržava vjere shodno onome što čuje od tog svog autoriteta.

Islamski učenjaci su kazali da su te četiri pravne škole najprioritetnije da se one slijede zbog imamstva tih ljudi, iako je kroz islam bilo još drugih mudžtehida, velikih alima. Ja lično smatram da čovjek prvenstveno treba u svom svakodnevnom životu da se trudi da kada praktikuje određene stvari da traži dokaze Kur'ana i sunneta i da bez obzira u kojem mezhebu našao ispravan stav i mišljenje. Ali ako ima kompetenciju da to odluči i ako to i da to odabere. Ako nema kompetenciju, definitivno pogotovo što su knjige fikha kroz mezhebe pisane na način da čovjek nauči osnove jednog mezheba, nakon toga ako, ako hajde da kažemo još nastavi sa traženjem znanja, može doći na nivo da može praviti komparaciju između drugih mezheba.

Tako da ovo pitanje je poprilično kompleksno. Potreba za mezhebima sigurno i dalje postoji, da bi čovjek naučio jednu pravnu školu, da bi naučio znači jedan mezheb, pristup dokazima Kur'ana i sunneta. E ako čovjek uznapreduje, pa izučava i druge mezhebe, ima mogućnost da pravi komparaciju pa da uzme iz ovog mezheba, da uzme iz ovog mezheba, svakako da je to po meni prioritetnije. A da li postoji potreba za mezhebima, postoji potreba za mezhebima, ali isto tako greška je, greška je hajde da kažemo baš prijateljevati s ljudima i mrziti ljude samo na osnovu toga je l' neko moga mezheba ili nije moga mezheba.

Nažalost ummet je mnogo, ali mnogo koštalo to to dijeljenje muslimana po mezhebima. Nažalost muslimani nisu kroz historiju shvatali ispravno šta su mezhebi pa su zbog mezheba voljeli, mrzili, dijelili se, svađali se i tako dalje, što utemeljitelji mezheba nikako nisu imali na umu prilikom hajde da kažemo osnivanja tih pravnih škola. Tako da pristupati mezhebima treba insan da bude tolerantan, treba da bude spreman da prihvati i drugo mišljenje i drugačije postupke i drugačiji pristup dokazima, jednostavno da bude tolerantan u svemu tome.