Da li je dozvoljeno kombinovati stavove učenjaka i mezheba po nekim pitanjima? Pa na primjer, da nekada dižem ruke u namazu a nekada ne, da nekada učim ezan prije namaza u kući gdje se ne čuje ezan a nekada ne, da nekada skraćujem ikamet a nekada ga učim malo duže i tako dalje.

Ovo je jedno interesantno pitanje. U svakom slučaju ovo pitanje se vraća na propis. Ako je u pitanju dobrovoljni ibadet, sunnet, nešto što nije na stepenu vadžiba, insan to može nekada praktikovati, nekada ne praktikovati. Kao što je u pitanju dizanje ruku, kao što je u pitanju izgovaranje amin, kao što je u pitanju različit način učenja ikameta. Čovjek može nekada učiti ikamet ovako, nekada onako. Znači prva stvar, ako se radi o dobrovoljnim ibadetima, sunnetima, može čovjek uzimati različita mišljenja. Isto tako, ako se određeni mezhebi odabrali jedan ibadet, a taj ibadet je došao od Poslanika na različite načine, kao što je ikamet. Imamo vjerodostojne argumente koji ukazuju da se ikamet može učiti skraćeno, a i može se učiti i kao ezan. Pa i tu, ako je preneseno od Božijeg Poslanika da su određeni ibadeti rađeni na više načina, može insan prakticirati sve to. E, ako dođemo do nečega što je vadžib, obaveza, tada moramo, znači ako se ulema razišla, tada moramo odabrati jedno mišljenje i držati se tog mišljenja. Svakako, opet se pitanje vraća ko je insan. Ako insan nema kompetenciju da vaga mišljenja, on će odabrati mišljenje one osobe koja je za njega najkompetentnija i najučenija. Ako ima mogućnost da vaga, da analizira dokaze, onda će odabrati najjače mišljenje sa aspekta dokaza.