Ako sam musafir i kratim namaze, moram li ih i spajati?

Generalno, čovjek kada je musafir, samim time se podrazumijeva da putuje od mjesta u kojem živi dalje od nekih 80-ak kilometara. Ako čovjek putuje dalje od 80-ak kilometara, on se samim time, ako Bog da, smatra musafirom i putnikom.

Nakon što izađe iz mjesta svoga boravka, a zanijetio je da će putovati dalje od 80 kilometara, on ima pravo da skraćuje namaze. Čak po dijelu islamskih učenjaka skratiti namaz na putu je obaveza, što znači ako ne bi skratili namaze na putu, namaz ne bi bio ispravan. Tako da insan kada je musafir, kratiće namaze. Podne će klanjati dva, ikindiju dva, akšam ostaje svakako tri, a jaciju će opet skratiti na dva, sabah ostaje dva.

E sada, to je kraćenje namaza. Imamo drugu stvar koja se zove spajanje namaza, koje nije eksplicitno vezano samo za put. Kraćenje namaza je eksplicitno vezano samo za putovanje. Nikada čovjek ne može kratiti namaz osim na putu kada je musafir. Spajanje namaza, da spojimo podne i ikindiju, akšam i jaciju, vezano je za čovjekovu potrebu. Jedna od potreba koja je potvrđena sunnetom Božijeg Poslanika jeste i putovanje. Tako da čovjek kada putuje, ako će mu olakšati to što spoji namaze, on će ih i skratiti i spojiti.

Pa primjera radi, ako bi čovjek putovao iz Bosne za Njemačku i nema mnogo mjesta gdje se može zaustaviti da klanja, da obavi namaz, zaustavit će se na jednom mjestu gdje nađe džamiju ili gdje nađe adekvatno mjesto da može klanjati. Klanjat će odmah podne i ikindiju, svakako ako je podne nastupilo. Klanjat će podne dva rekata i ikindiju dva rekata. Prvo će klanjati podne, predati selam, nakon toga će klanjati ikindiju. Pa je spajanje namaza vezano za potrebu.

Odgovor na ovo pitanje: da li kada god kratimo namaz moramo i spojiti? Ne, ne moramo. Možemo biti na putu i samo skraćujemo namaze, ali svaki namaz klanjamo u njegovo namasko vrijeme. Ako imamo potrebu i ako će nam to olakšati, kao što je preneseno u vjerodostojnim hadisima od Božijeg Poslanika, alejhi selam, čak imamo hadis da Božiji Poslanik kada je bio na Tebuku, odsjeo je, bio je u svome šatoru, kažu ashabi pa je izašao pa nam je klanjao i spojio je namaze, podne i ikindiju, akšam i jaciju. Tako da spajanje namaza je vezano za potrebu, a kraćenje namaza je vezano za put i čovjeka koji je musafir.