Ako sam putnik, moram li spajati i kratiti namaze?

Insan koji je putnik i na kojeg se odnose propisi putovanja, jer više puta smo govorili da bi neko bio putnik treba da nije ti da putuje u nekoj granici po džumhuru islamskih učenjaka dalje od 80 kilometara. Znači insan ako namjerava putovati dalje od 80 kilometara, on je putnik. E sada, na tom putovanju čovjek ima određene olakšice od kojih su skraćivanje namaza i spajanje namaza. Pa je ovdje pitanje da li čovjek mora spajati i kratiti namaze.

Imamo dva odvojena pitanja. Kratiti namaze prema velikom dijelu islamskih učenjaka je pohvalno i lijepo. Dio učenjaka je čak smatrao da je obaveza skratiti namaz na putu, jer nije zabilježeno nikada da je Božiji Poslanik, alejhi selatu ve selam, na putu klanjao potpun namaz. Znači kada god bi Božiji Poslanik bio na putu, musafir, kratio bi namaze. Govorimo sada o pitanju kraćenja namaza. Kratiti namaze znači podne klanjati dva, ikindiju dva, akšam ostaje tri, jaciju klanjamo dva, govorimo sve o farzima, i sabah klanjamo dva. Znači kada smo na putu, sabah klanjamo dva rekata farza, podne klanjamo dva rekata i predamo selam, ikindiju predamo dva i predamo selam, akšam ostaje tri pošto je neparan, i jaciju klanjamo dva rekata i predamo selam. Znači ako ćemo putovati dalje od 80 kilometara, kratimo namaze.

Ostaje pitanje spajanja namaza. Spajanje namaza nije eksplicitno vezano za putovanje, već je vezano za potrebu. Tako da čovjek kada putuje, ako će jednostavno moći se izorganizirati da svako namasko vrijeme stane pored džamije, zaustavi se, obavi namaze, tako će i raditi, kratiće namaze. Ali ako prolazi kroz teritorije gdje nema džamija, ako je kiša, ako je bolestan, ako postoje različiti drugi faktori potrebe, onda kada nastupi podne on ima pravo da klanja podne, dva rekata preda selam, i nakon toga spoji sa njim ikindiju. Klanja ikindiju u podnevnom vremenu ili klanja podne i ikindiju u ikindijskom vremenu. To se zove spajanje namaza. A isto tako, isto tako je i sa akšamom i sa jacijom. Znači čovjek musafir može ako ima potrebu spojiti akšam i jaciju, klanjati ih ili u akšamskom vremenu ili u jacijskom vremenu.

Pa je znači to su dva odvojena pitanja. Imamo kraćenje namaza koje je vezano za put. Ako putujemo dalje od 80 kilometara možemo kratiti namaze. A ako imamo na putu i potrebu, ne možemo se zaustaviti, pada kiša i tako dalje, onda možemo i skratiti a i spojiti namaze.