Da li je ispravno klanjati podne-namaz sjedeći u autobusu tokom putovanja i da li je obavezno spajati namaze na putovanju?

Desilo mi se situacija gdje sam putovala sa školom autobusom i kad sam klanjala podne sjedeći, međutim prijateljica mi je rekla da je to neispravno i da se namaz treba spajati kada se putuje. Pitanje je da li čovjek na putovanju može da ne spaja namaze? Imamo ovdje nekoliko pitanja, ali evo odgovorićemo na dva pitanja. Kada je u pitanju putovanje autobusom, rekli smo da čovjek u autobusu samo može klanjati ako se boji da će namasko vrijeme proći. I to namasko vrijeme spajanja. Ako putujemo dalje od 80 kilometara, mi imamo pravo spojiti podne i ikindiju. I onda ćemo čekati pauzu negdje autobusa gdje ćemo klanjati stojeći. Ako bi se bojali da će namasko vrijeme proći, tada klanjamo u autobusu. To je jedna stvar. Druga stvar, da li moramo spajati namaze? Apsolutno ne. Apsolutno ne, nikada niko od učenjaka nije smatrao obaveznim spajanje namaza. Ima dio učenjaka koji je smatrao da se moraju skratiti. Znači ako putujemo dalje od 80 kilometara, dio učenjaka je smatrao da je obaveza skratiti namaz. To mišljenje postoji i to je mišljenje i i relevantno i od sunneta je da čovjek kada je na putovanju klanja podne dva, ikindiju dva, akšam tri, jaciju dva rekata. Znači lijepo i pohvalno i kad smo na putovanju, to je Allahova olakšica ummetu, da namaze skraćujemo. Ali da je obaveza spojiti, ne. Spajanje je samo onda kad imamo potrebu. Ali ako mi putujemo, pa znamo zaustavićemo se ovdje na podne, ali na ikindiju ćemo se isto zaustaviti, ima džamija, ima džemat, svakako da ćemo onda klanjati podne u podnevskom vremenu, ikindiju u ikindijskom vremenu. Rezimiramo, kada putujemo pohvalno i lijepo je, neki učenjaci su kazali obaveza, da skratimo namaze. Podne klanjamo dva, pa kada nastupi ikindija opet dva, akšam klanjamo tri, jaciju klanjamo dva. To je ono što je pohvalno i lijepo i dio učenjaka je kazao da je to obaveza. Spajamo namaze onda samo kad imamo potrebu, nuždu. Ali nije to uvjet i niko to od učenjaka nije smatrao obaveznim. Velik broj ljudi griješi u pogledu ova dva pitanja, u pogledu spajanja, u pogledu skraćivanja namaza. Skraćivanje namaza je znači pohvalno, lijepo i dio učenjaka je smatrao obaveznim kad smo na putu gdje je više od 80 kilometara, treba da kratimo namaz. Spajati samo ako imamo potrebu i ako imamo neku da kažemo nuždu.