Javljam se iz Sjedinjenih Američkih Država, imamo jedno pitanje koje se često polemiše u društvu a vezano je za namaz musafira i putnika. Da li je bolje skraćivati ili ne?

Javljam se iz Sjedinjenih Američkih Država, imamo jedno pitanje koje se često polemiše u društvu a vezano je za namaz musafira i putnika. Da li je bolje skraćivati ili ne? Ovdje se često, odnosno kada mi ovdje odemo kod rodbine na nekoliko dana koji žive van našeg mjesta boravišta, vode se velike polemike i svađe. Da li je bolje skraćivati ili sastavljati? U svakom slučaju braćo moja draga i cijenjene sestre, moramo se naučiti da prihvatimo da neko prihvati neko drugo mišljenje u fikhu.

Generalno gledajući islamski učenjaci, bilo je islamskih učenjaka koji su smatrali da je osobi koja ispunjava uvjete obaveza skraćivati namaze na putu. Pazite. Znači insan koji putuje više od 80 kilometara na halal i dopuštenom putovanju, bilo je učenjaka od kojih je čak i hanefijska pravna škola koji su smatrali da je obaveza čovjeku kada klanja da skrati namaze. Podne dva, ikindija dva, jacija dva. Sabah ostaje dva a akšam se klanja tri. Znači bilo je učenjaka kada je u pitanju kraćenje, ne govorimo o spajanju, koji su smatrali da je obaveza. Džumhur učenjaka je smatrao da nije obaveza već je to pohvalna stvar, olakšica, ko hoće nek skrati, ko neće može klanjati potpuno.

Tako da moramo se naučiti. Nakon toga dolaze razilaženja koliko treba da boravimo odsjest u jednom mjestu pa da više nemamo priliku da skraćujemo i spajamo namaze. Pa su to sve pitanja gdje učenjaci imaju različite stavove. Neko preferira četiri dana, neko 10, neko 15, a neko ne ograničava nikako. Neko kaže da je obaveza skratiti namaze, neko kaže da je lijepo skratiti namaze, neko dozvoljava da se namazi spoje a neko ne dozvoljava, opet kao što je hanefijska pravna škola. Tako da su to pitanja zašto da se mi sa nekim svađamo i raspravljamo. Došao nam je musafir, kaže ja spajam i kratim namaze. Allah te nagradio, nek ti je namaz klanjaš. Ovaj drugi kaže ja ne spajam ali ja kratim. Ovaj kaže ja kratim i spajam, ovaj kaže ja i ne kratim i ne spajam. Sve je to u granicama onoga što su kazali islamski učenjaci. Ako to insan radi iz uvjerenja, iz ubjeđenja, slušao je svoga šejha, svoga autoriteta, doktora, nauka, šejha, knjige, pročitao, uzeo stav i živi po tom stavu. Ne smijemo nametati grubo jedni drugima stavove u fikhu u pogledu kojih su se islamski učenjaci razišli.

Tako da moj stav je, neodgovarajući na ovo pitanje, lično sam stava da nije obaveza na putu skratiti namaze. Već je to olakšica, ali da je svakako lijepo i pohvalno čovjek kada je na putu da skrati namaze, ako ima potrebu može i spajati. Lično sam stava da period boravka u nekom mjestu ako smo musafiri nije ograničen, ali velik broj učenjaka mezheba je smatrao da je period boravka u nekom mjestu ograničen. Tako da moramo se naučiti razumijevati i tolerisati drugačija mišljenja.