Interesuje me vaše mišljenje o praksi u našim krajevima učenja Fatihe umrlima na dženazi i pri posjeti mezarluka, što mi je nelogično čitajući prevod sure. Postoji li sura koja se uči umrlima ili samo dova?

Kada je u pitanju učenje Fatihe, znači to nije radio Božiji Poslanik, alejhi selatu ve selam. Mi umjesto da ljudima pojasnimo šta je ispravno, nama je to teško pa onda samo: 'El-Fatiha, hajmo uvijek ćemo učiti El-Fatiha.' Lakše nam je jednom ljudima kazati: 'Ljudi, kada se čovjek zakopa, nema nikakve El-Fatiha.' Učimo svi pojedinačno dovu za čovjeka. Božiji Poslanik alejhi selam kaže kada bi se zakopao insan: 'Molite Allaha sada da oprosti vašem bratu, sada on je znači u ispitivanju.' Podučimo jedne prilike ljude i završena stvar.

Tako da nije bila praksa Božijeg Poslanika niti njegovih ashaba da su ljudima učili Fatihu, već su nakon ukopa dovili Allahu pojedinačno, ne grupno. Svako za sebe dovio Allahu džellešanuhu da oprosti mejitu. A prilikom posjete kaburovima, znači imamo dovu Božijeg Poslanika koja se uči prilikom ulaska u kaburove: 'Es-selamu alejkum ehled-dijari minel-mu'minine, inna inšaallahu bikum lahikun.' I nakon toga možemo se okrenuti prema Kibli i proučiti dovu ili za svog nekog mejita ili za sve ljude koji su ukopani u tom znači mezarju. Na svome jeziku: 'Gospodaru oprosti im, smiluj im se' i tako dalje, 'podari im Džennet', bez da moramo proučiti Fatihu. To nije rekli smo bila praksa ni Božijeg Poslanika alejhi selam, niti je bila praksa njegovih ashaba niti prvih generacija.