Dijete sam iz miješanog braka. Da li je ispravno učiti Fatihu kad odem na groblje djedu i baki sa majčine strane koji su bili kršćani?

Prva stvar, imamo ovdje učenje Fatihe i kršćane. Hajde odgovorićemo prvo na pitanje, prema konsenzusu islamskih učenjaka, ako znamo da su određene osobe umrle kao nemuslimani. Mi ne moramo biti tu na samrtnoj muci njihovoj, znači kada umiru pa da mi kažemo e do zadnjeg momenta su umrli kao nemuslimani. Ako se ljudi čitav život deklarisali kao nemuslimani i tako su zakopani, samim time to ukazuje da su oni do zadnjeg momenta svoga života bili nemuslimani. Pa je muslimanima zabranjeno, prema konsenzusu, šta znači prema konsenzusu? Svi učenjaci shodno kur'anskim ajetima zabranjuju i smatraju zabranjenim čovjeku muslimanu da upućuje dove za nemuslimana koji je umro kao nemusliman. Zašto? Zato što naše vjerovanje je da se ljudi na Sudnjem danu dijele u dvije kategorije: vjernici i nevjernici. Čovjek koji je nevjernik, ne postoji više šansa da se popravi, ne postoji šansa da mu Allah oprosti. 'Innallahe la jagfiru en jušreke bih, ve jagfiru ma dune zalike limen ješa.' Allah neće oprostiti nikome širk. Da čovjek umre na širku, Allah mu to neće oprostiti. Takve osobe će biti vječno u vatri. Pa samim time nije dozvoljeno, nije dozvoljeno, bez obzira što čovjek može biti emotivno vezan za te osobe i tako dalje, ali ako su umrli u nevjerstvu, znači kao nemuslimani, nije dozvoljeno za njih doviti. I sad ostaje drugi momenat učenja Fatihe. Znači čovjek kada dođe da posjeti mezarluke, propisano je proučiti onu dovu poznatu koju je Božiji Poslanik prakticirao da kaže: 'Es-selamu alejkum ehled-dijari minel-mu'minine, inna inšallahu bikum lahikun.' Znači prouči se dova prilikom ulaska u mezarje, a nakon toga se može čovjek okrenuti prema kibli i uputiti dovu za svog mejita i za ostale ljude koji su tu ukopani, mislimo na muslimane. Učenje Fatihe znači konkretno u ovakvoj situaciji nije preneseno niti zabilježeno od Božijeg Poslanika alejhis-selatu ves-selam niti njegovih ashaba.