Možete li pojasniti da li je propisano i da li je od sunneta da se uradi sedžda zahvale prilikom neke blagodati?

U skoro pa svim knjigama, hadiskim zbirkama ili knjigama fikha, islamskog prava, imamo poglavlje koje se zove sudžuduš-šukr, sedžda zahvale, u kojoj su islamski učenjaci govorili o ovom pitanju. U životopisu Božijeg Poslanika alejhis-selam nalazimo situacije da kada bi mu došla radosna vijest za nešto krupno, nešto što nije svakidašnje, da bi Božiji Poslanik učinio zahvalu, znači učinio bi sedždu zahvale. Tako da, na osnovu tih argumenata dozvoljeno je insanu da kada mu se desi neka vanredna lijepa stvar, da se čovjeku obavijesti da je ne znam ni ja uspjelo mu nešto, da je završio nešto, znači neke velike blagodati koje su mu se desile u životu, nema smetnje da čovjek ne gledajući gdje je kibla, ne gledajući da li ima abdest, ne gledajući da li je pokriven, znači dovoljno je dozvoljeno da čovjek padne na sedždu znači i da zikri, da zahvaljuje Allahu džellešanuhu zbog te blagodati. To je potvrđeno hadisima Božijeg Poslanika. S druge strane to je bila praksa i samih ashaba. Ka'b ibn Malik radijallahu te'ala anhu, znamo onaj njegov poznati događaj kada nije išao sa Božijim Poslanikom u pohod na Tebuk, pa je nakon toga Uzvišeni Allah subhanehu ve te'ala objavio ajete nakon 50 dana nakon što su bili izolirani, bojkotovani od medinskog društva. Kada su objavljeni ajeti u kojima Allah džellešanuhu objavio da je primljeno njegovo pokajanje, on je pao na sedždu, znači zahvalio Allahu džellešanuhu. Tako da, insan kojem se desi određena nesvakidašnja blagodat, nema smetnje, čak možemo kazati da je to sunnet, pohvalno i lijepo, da padne na sedždu i da se zahvali Uzvišenom Allahu.