U situaciji razornog zemljotresa koji zadesi klanjače, da li će oni pobjeći iz mesdžida znajući da bi možda mogli poginuti ili će nastaviti da obavljaju namaz, i da li se smatraju samoubicama ako ne pobjegnu?

Pitanje da li je čovjek u obavezi ako osjeti zemljotres da izađe iz džamije, islamski učenjaci kažu da se to vraća na stanje i objekta i na stanje zemljotresa. Ako je to neki manji zemljotres gdje mi osjetimo jednostavno malo neko hajde da kažemo ljuljanje i vidimo da se to smirilo, svakako da ne treba zbog toga prekidati namaz. Ali ako čovjek zna da klanja u lošoj zgradi i ako znaju, vide da je to jako ljuljanje, svakako da će prekinuti namaz, čak su islamski učenjaci kazali da u takvoj situaciji ako čovjek ne bi prekinuo namaz, da je on griješan. Zašto? Zato što je učinio haram i sam sebe je svojim rukama bacio u propast. Zašto ako je čovjek prekinuo namaz iz opravdanog razloga, poslije kada izađe iz džamije klanjaće namaz tamo gdje nije ugrožena njegova sigurnost. Nije znači ništa uradio ne daj Bože loše, izašao je samo kako bi sačuvao sebe i svoj život. Tako da znači stvar se vraća na čvrstoću zgrade i na jačinu zemljotresa. Ako vidimo da je to neki manji zemljotres, da su to neka manja ljuljanja, inšallah vjernici treba da završe namaz i nakon toga mogu da napuste džamiju. Ali ako se vidi, znamo da je to slaba zgrada i ako se ako su ljuljanja doista velika, obaveza je, znači obaveza je prekinuti namaz i izaći, sačuvati ljudske živote, a nakon toga se namaz može znači ili nastaviti klanjati ili ponoviti, ali je bitno da se sačuva ljudski život. Znači rekli smo da je bilo učenjaka koji su smatrali ako insan vidi da je njegov život ugrožen i ne izađe i ne pobjegne, na taj način on je svojim rukama sebe bacio u propast.