Primijetim da se neki klanjači nakon povratka sa ruku'a ili sa prve sedžde ne ispravljaju potpuno. Da li je to ispravno i može li utjecati na validnost namaza?

Znači pitanje je da je osoba primijetila da ljudi kada su na ruku'u i vraćaju se, ne vrate se totalno u znači potpun stav već se malo vrate i odmah idu na sedždu. Isto tako je pitanje kada su ljudi na sedždi pa se vraćaju i ne vrate se potpuno pa idu čine drugu sedždu. Ovakav, ovakav način, postupak Allah najbolje zna itekako može uzrokovati neispravnost namaza. I nije se sa takvim stvarima poigravati.

Imamo hadis kojeg bilježi i Buharija i Muslim da je Allahov poslanik alejhi selam vidio čovjeka koji klanja brzo. Pa ga je vratio jednom i rekao mu: "Vrati se klanjaj, nisi klanjao." Pa je on klanjao, pa došao poslaniku, nazvao selam, pa poslanik mu opet rekao: "Idi vrati se klanjaj, nisi klanjao, to što ti klanjaš to nije namaz." Pa ga je tako vraćao tri puta. Nakon toga mu je taj ashab kazao: "Božiji poslaniče, ja drugačije ne znam, poduči me." Pa mu je Božiji poslanik alejhi selam kazao: "Kada staneš u namaz donesi tekbir, prouči nešto od Kur'ana, zatim otiđi na ruku' dok se ne smiriš potpuno. Pa se vrati na kijam dok se potpuno ne ispraviš. Pa otiđi na sedždu dok se potpuno ne smiriš. Pa se vrati sa sedžde dok se potpuno ne smiriš. Pa otiđi na sedždu dok se potpuno ne smiriš. I tako kaže klanjaj svoj cijeli namaz."

Tako da vidimo da je ovdje Allahov poslanik alejhi selatu ve selam uvjetovao, zbog toga je poništio čovjeku validnost namaza, zbog toga čovjek vjernik kada klanja sam ili u džematu bez obzira, kada je na ruku'u vratit će se potpuno do te mjere da se njegova kičma potpuno ispravi i da se smiri. Kada ode na sedždu pa se vraća između dvije sedžde, opet će sjesti dok se potpuno smiri, prouči dovu, nakon toga čini drugu sedždu. Velik broj učenjaka smatrao je ovaj takozvani tuma'nina, smirenost između dva znači rukna, temelja namaza, da je to uvjet, da je to rukn validnosti namaza, zato treba čovjek da pazi na svoj namaz.