Na internetu sam pročitao da ako se izostavi neki farz u namazu da je potrebno naklanjati taj rekat. Zanima me kako se naklanjava taj rekat?

Ovo je jedno pravo dugo pitanje o kojem bi sigurno trebalo jedno 15 minuta da se detaljno pojasni. Znači prvo moramo znati šta su sunneti u namazu, šta su vadžibi, šta su ruknovi i temelji namaza. Ako se sunnet izostavi, bez obzira namjerno, nenamjerno, nemamo nikakvu obavezu. Ako se izostave vadžibi, ako smo ih izostavili nenamjerno nadoknadit ćemo ih sehvi sedždom, ako ih izostavimo namjerno namaz je pokvaren. Ostaju temeljni sastavni znači dijelovi namaza, ruknovi. Oni ako se izostave namjerno, namaz je pokvaren. Znači čovjek ako ne bi namjerno jednu sedždu uradio, njegov namaz je pokvaren. To je jedna stvar. Znači izostaviti temelj, rukn namaza namjerno, to nam kvari namaz.

Ako bi se to desilo u zaboravu, imamo nekoliko opcija. Znači zaboravili smo određeni rukn u namazu. Može se desiti da smo se sjetili toga nakon namaza. Sjetili smo se toga nakon namaza. E sad, ako smo se sjetili odmah, znači predali smo selam i sjetili smo se, vratićemo se na ono mjesto gdje smo preskočili taj rukn i nastavićemo klanjati. To je ako smo se sjetili nakon namaza, a nije prošlo mnogo vremena. Ako bi se sjetili, a prošlo je mnogo vremena, pola sata, sahat, dva, tri, tada moramo ponoviti namaz. Vraćamo se lagano da poredamo stvari. Ako temelj, rukn namaza preskočimo namjerno, namaz je pokvaren. Ako preskočimo u zaboravu, sjetili smo se nakon namaza. Ako se sjetimo u kratkom nekom periodu, vraćamo se na nivo, na mjesto gdje smo preskočili i od tada ćemo nastaviti klanjati ostatak namaza. Ako je prošlo mnogo vremena od predavanja selama i mi se sigurno sjetili, da smo nešto preskočili u namazu, ponovit ćemo namaz. To je jedna situacija.

Ostaje situacija da se sjetimo u namazu. Znači u namazu smo, na kiraetu smo i sjetimo se da nismo uradili dvije sedžde, da smo uradili jednu. Ali sigurno, ovdje ne smijemo otvarati vrata šejtanu kroz šubhe i kroz nejasnoće, nego sigurno. Tada odlazimo na ono mjesto gdje smo preskočili i nastavljamo tuda klanjati. To je jedna situacija. Druga situacija je da smo došli našim klanjanjem na ono mjesto gdje smo nešto preskočili. Tada onaj rekat u kojem smo mi to preskočili poništavamo i nastavljamo da rekat u kojem se trenutno nalazimo pada na njegovo mjesto. Možda malo, možda malo i komplikovano i poteško, ali takvi su propisi. Znači ostaje ovaj zadnji, možda i najteži dio, a to je da ako se sjetimo u namazu da smo preskočili neki rukn, ali sigurno se sjetimo, sigurno, ne da sumnjamo, moramo biti sigurni. Kazali smo, ako se sjetimo u namazu, ali nismo na mjestu gdje smo nešto preskočili, primjera radi mi smo stojimo, učimo i sjetimo se da nismo uradili sedždu. Idemo, uradimo tu drugu sedždu i onda nastavljamo klanjati. To je ako se sjetimo, a nismo na mjestu gdje smo nešto preskočili. Druga je situacija da smo došli na mjesto gdje smo nešto preskočili. Mi smo došli ponovo trebamo činiti sedždu i sjetimo se na prošlom rekatu nismo uradili sedždu jednu. E taj prethodni rekat se poništava, nastavljamo klanjati kao da smo znači sada trenutno na tom rekatu. Nadam se inšallah da je jasno.