U suri 46, El-Ahkaf, u 15. ajetu, zanima me na koga se odnosi zamjenica "on reče, Gospodaru moj"?

Znači imamo ovdje jedno pitanje, da osoba čitajući Kur'an u suri El-Ahkaf, 15. ajet, naišla je na ajet u kojem Allah džellešanuhu kada govori o čovjeku i njegovom dobročinstvu prema roditeljima, na jednom mjestu se kaže "i on rekne, Gospodaru moj" i tako dalje. E sada, na koga se odnosi "on rekne"? Ovdje je veoma bitno da spomenem jedno veliko pravilo, a to je da kontekst Kur'ana mnogo je bitan da bi razumjeli određeni ajet ili određene propise. Da se vidi u kojem kontekstu je šta kazano.

Pa evo taj kur'anski ajet ja sam ga preuzeo iz prevoda Kur'ana, kaže uzvišeni Allah: "Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro, da im čini dobročinstvo. Majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa. Nosi ga i doji trideset mjeseci. A kada dospije u muževno doba i kada dostigne četrdeset godina..." Na početku Allah džellešanuhu kaže: "Čovjeka smo zadužili." Čovjeka kao, znači, pojavu. Čovjeka, znači, ne pojedinca, već čovjeka kao biće smo zadužili da roditeljima čini dobročinstvo. Pa Allah govori o tom čovjeku pa kaže: "A kada dospije u muževno doba", ko? Taj čovjek. "I kada dostigne četrdeset godina, on rekne: Gospodaru moj, dozvoli mi da ti budem zahvalan." On rekne, Gospodaru moj, na koga se odnosi? Odnosi se na čovjeka kao biće. Jer u tom kontekstu je povezano da uzvišeni Allah na početku kaže: "Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobročinstvo." Nakon toga kaže: "I kada dostigne četrdeset godina, ko? Čovjek. On rekne, Gospodaru moj."

To nam je i potvrdio poznati mufessir, imam Ebu Džafer et-Taberi u svom tefsiru kada komentariše ove riječi, kaže: "Ove riječi su riječi onoga koga je Allah uputio na put ispravan, da bude od onih koji čine dobročinstvo svojim roditeljima." Tako da, znači, zamjenica ovdje u ovom ajetu "on rekne, Gospodaru moj", na koga se odnosi? Odnosi se na čovjeka kao biće.