Ja sam primio islam i trudim se i pokušavam biti pravi musliman. Kako da se ophodim prema roditeljima koji su kršćani i da li imam bilo kakvu obavezu prema njima s obzirom da su vrijeđali ružnim riječima moju vjeru? Živim udaljen od njih u drugoj državi.

Svakako znači pitanje je čovjek je primio islam, njegovi roditelji riječima vrijeđaju vjeru islam, da li on ima obavezu prema njima? Da, generalno znači bez obzira što su roditelji nemuslimani ostaje dobročinstvo. Allah dželle šanuhu kaže 've sahibhuma fid-dunja ma'rufa', i prema njima se lijepo ophodi. Pa makar te pozivali, kao što je došlo u kur'anskom ajetu, pa makar te pozivali da činiš kufr i nevjerstvo, 'fela tuti'huma', nemoj im se pokoriti, ali nastavi se prema njima lijepo ponašati. Tako da ostaje vid dobročinstva. Sve ono što čovjek može uraditi u njegovim granicama. Ako čovjek živi daleko od svojih roditelja, nazvaće ih, poslaće im poklon, poslaće im SMS poruku, upaliće kameru, poslati neki pozdrav i tako dalje. Znači ono što je u njegovim granicama i mogućnostima činiće dobročinstvo. A to što oni vrijeđaju to je pod navodnim znacima i za očekivati, normalno pogotovo na našim podnebljima Balkan, znači nemuslimanima je itekako teško pada kada neko iz njihovih porodica primi islam zbog svih tih nekih historijskih dešavanja koja se dešavala u posljednjih 500 ili 600 godina na ovim prostorima. Tako da to je neka pod navodnim znacima kod nas normalna reakcija da će psovati, uvrijediti, ali i dalje ostaje lijepo ophođenje kako bi i dokazali, pokazali da je naša vjera islam savršena, potpuna, bez obzira što vi mene nekad znate i uvrijediti, ali i dalje ostaje da vas pozovem, da vam učinim dobročinstvo, da vam ukažem na ono što vam koristi i tako dalje. Tako da obaveza dobročinstva i dalje ostaje u granicama čovjekovih mogućnosti.