Imamo više puta nam ljudi postavljaju ona poznata pitanja: Rodio sam se, majka me je ostavila, nakon toga sam odrastao, nikada mi se nije javljala. U pitanju je djevojka, u pitanju je muškarac. Kada sam odrastao upoznao sam svoju majku, ne osjetim prema njoj ljubav. Da li mi je obaveza da činim dobročinstvo prema toj svojoj majci?

Apsolutno da. Znači mi se pripremamo za Sudnji dan. Ona je naša majka, ona je možda iz određenih razloga, opravdanih ili neopravdanih, nas ostavila. Nećemo o tome da govorimo. Mi se pripremamo za Sudnji dan. Kada te tvoj Gospodar sutra bude pitao jesi li činio dobročinstvo majci? Jesam. A nju će pitati jesi li odgojila svoje dijete, jesi li ga pazila, jesi li ga izdržavala? Pa neka ona priprema svoj odgovor. Tako da znači kada je u pitanju situacija gdje roditelj, otac ili majka, ostavi djecu, ta djeca odrastu, znači sigurno su možda živjela i teškim životom, sve to je u redu, ali dobročinstvo prema roditelju ostaje obaveza, naša obaveza. Neka naš roditelj priprema dževabi odgovor kako će on odgovoriti Gospodaru što je svoju maloljetnu dječicu ostavio, što ih nije odgajao, što ih nije izdržavao. On će biti odgovoran za to. Ali ne smijemo mi dozvoliti da grešku koju je on učinio uzvraćamo greškom. Ne. Mi se trudimo da zaslužimo Allahovo subhanehu ve te'ala zadovoljstvo i mi se pripremamo za sebe za Sudnji dan. Kako će naš roditelj odgovoriti na svoja pitanja, to je njegovo pitanje, njegov problem.