Puno razmišljam o smrti. Ima nekih četiri mjeseca kako razmišljam, pogotovo na namazu, pa me zanima šta vi mislite o tome, puno bi mi značilo ako odgovorite.

U svakom slučaju sjećanje na smrt je pozitivna pojava ako je u granicama normale. Nekada se desi da ljudi jednostavno pretjeraju u razmišljanju o smrti do te mjere da ih to blokira u životu. Pa ljudi jednostavno ne mogu raditi, ne mogu živjeti normalno, jednostavno neprestano su u tom momentu samo razmišljaju a šta ako umrem, ako šta ako umrem. To je već pretjerano i polučuje negativne posljedice po čovjeka, po njegovu aktivnost, po porodicu, po posao i tako dalje. Čak može to otići do te mjere da čovjek završi i na psihijatriji i da ode u granicu anksioznosti, straha, stresa i depresije i mnogih drugih stvari.

Znači sjećati se na smrt, razmišljati o ahiretu, preispitivati se jesam li spreman, šta sam pripremio, sve je to u redu, ali da to ne bude previše do te mjere da čovjeka ne daj Bože ne sputava od njegovih svakodnevnih znači svakodnevnih životnih aktivnosti.