Imam problem, već godinu dana se borim sa strahom od smrti. Ne smijem sama biti, kad to dobijem preznojim se, traje pet minuta i tako dalje. Nikome ne govorim da mi ne bi rekli da sam luda.

U svakom slučaju, strah od smrti generalno je pohvalna stvar. Generalno gledajući, lijepo je da čovjek razmišlja o smrti, čak je Božiji Poslanik preporučio da se ide na mezarluke, da mezarluci podsjete čovjeka na smrt. Ali u ovom slučaju vidimo da je to prešlo u jednu malo težu fazu, da žena dobije napade panike pet minuta. Samim tim, ja savjetujem ovoj našoj sestri da se nosi s time. Znači treba se tu, treba to ignorisati, treba se boriti s time, ali isto tako konsultovati se sa liječnikom iz struke, pa možda uzimati i neku terapiju koja će čovjeku, hajde da kažemo, olakšati u pogledu rješavanja ovog problema. Inšallah bi iznillah ništa to nije sporno. Pa čak ako bi bilo i potrebe možda u datom momentu, ako bi se to povezivalo i sa učenjem rukje, da insan ode i na učenje rukje, ne bi to ako Bog da bilo ništa sporno. Tako da, znači generalno gledajući strah od smrti je pohvalna stvar, ali ne do te mjere da dobijemo napade panike, već to je previše. Čovjek treba da se sa tim napadima nosi, da se bori protiv toga, da se suzdrži, da osabura, ali isto tako da zatraži znači liječnički savjet, pregled, pa i neku terapiju da uzme, pa ako ima potrebe da se i prouči rukja, sve je to ako Bog da dozvoljeno.