Imam mnogo težak period, doživjela sam gubitak meni mnogo bitne osobe. Mnogo mi je teško da se nosim s time, pogodilo me je baš, a znam da je Allah tako htio i da je tako moralo biti, na čemu se uvijek zahvaljujem Allahu i molim se da mi olakša. Možete li mi reći kako mogu poboljšati stanje, koje dove učiti za usamljenost, stres, brigu i tako dalje?

Generalna stvar, insan je po prirodi takav da mu teško pada gubitak voljenih osoba. Ali isto tako ne smijemo to dozvoliti da pređe granicu, da postanemo jednostavno evo kao što ovdje spominje usamljenost, stres, briga, nismo produktivni. U redu, žalimo, ali idemo dalje, sve nas to čeka, to je sudbina, to je kader. Možda taj insan, da je ostao živ, jer njega uzvišeni Allah voli više nego što majka voli svoje dijete, možda da je ostao živ još godinu dana postao bi najveći znači kriminalac ili najveći mučitelj na planeti. Možda, ne znamo. Tako da insan treba da se pokori, da prihvati kader, da dovi Allahu džellešanuhu za osobu koja je umrla da mu Allah oprosti, da mu proširi kabur, da mu se smiluje, da ga nagradi za ono dobro koje je učinio. Isto tako kada je u pitanju taj momenat straha, anksioznosti, druženje sa Kur'anom, vjerovanje u Allaha, vjerovanje u kader. Ne može nam se desiti ništa osim onoga što nam je uzvišeni Allah propisao. Aktivnost, aktivizam, druženje sa ljudima, miješanje sa ljudima, porodica, ne razmišljanje o takvim stvarima. Poslanik alejhi selatu vesselam je bio poslanik, za njegovog života umiru mu supruge, umiru mu kćeri, umiru mu voljeni ashabi, Hamza radijallahu te'ala anhu i mnogi drugi voljeni ashabi. Kako je to Božiji Poslanik podnosio? Nije lahko, ali idemo dalje. Svi ćemo mi jednog dana otići. To je kader, to je sudbina. Nismo mogli na to utjecati. Tako da čovjek s druge strane treba da bude svjestan da za svaki musibet koji ga zadesi, a smrt voljene osobe je musibet, kada se čovjek strpi radi Allaha, da će biti zbog toga nagrađen. To su neki savjeti kako i na koji način da čovjek prevaziđe ovakve situacije.