Imam 22 godine i jako me muči preveliko razmišljanje o smrti. Iz nekog razloga previše razmišljam o tome i obuzima me strah i panika. Šta da radim?

Prisjećanje na smrt generalno, ako je u granicama normale, je pozitivna stvar. Allahov poslanik je preporučio posjetu mezarlucima da se čovjek prisjeti smrti. Ali ne toliko da nas to sputava od normalnog življenja. Imamo dosta puta nam se javljaju osobe gdje jednostavno taj momenat kod njih bude previše izražen, da ljudi razmišljaju o smrti do te mjere da jednostavno više nisu aktivni, nisu učinkoviti, to ih paralizuje. Strah od smrti, strah od smrti, da ljudi ne izlaze, ne rade, ne trude se, ne žele da stupe u brak, neće djecu, ne školuju se, od straha od smrti. Tako da je to previše. Jedan od najboljih načina jeste da to čovjek ignoriše. Jednostavno da ne dozvoljava sebi da toliko razmišlja o tom pitanju, s druge strane jačanje veze sa Allahom, oslonac na Allaha, vjerovanje u kader, vjerovanje u sudbinu. Spoznaja ne može nam se desiti ništa osim ono što nam je Allah propisao, ne može nam smrtni momenat niko ni ubrzati ni usporiti. Kada naučimo i spoznamo ove stvari, definitivno uz ignorisanje šejtanskih vesvesa i došaptavanja, ako Bog da tu negativnu energiju i došaptavanje šejtanovo ćemo pomjeriti da ostane u nekoj normali. Sjećanje na smrt je učinkovito, dobro i potrebno u datom momentu, ali ne u ovoj mjeri do te mjere da to paralizuje čovjeka, to je neispravno, najbolje se boriti protiv toga ignorisanjem takvih misli.