Ja sam se pokrila ove godine u tom i tom mjesecu. Imam toliko, dosta djece, sve su jedno drugom do uha, pa ne stižem klanjati svaki vakat pošto se kaže da nema opravdanja za namaz, da li se može to nadoknaditi noćnim namazima i nafilama?

Znači jedna naša sestra, hvala Allahu vratila se vjeri, nosi mahramu, ima dosta, mašallah, djece. Ne može stići namaz klanjati zbog obaveza djece, pa pita može li se to nekako naklanjati, namaz se ne može naklanjati. Namaz se može naklanjati samo u dvije situacije: ako je čovjek zaboravio namaz i ako ga je prespavao. U protivnom namaz se mora klanjati u namaskom vremenu. Moj savjet je ovoj našoj sestri da se pokuša organizirati. Razumijem, imam ih i ja dosta djece, znam da nije lahko, pogotovo u zimskom periodu, ali ako se insan organizuje, za klanjanje farza dovoljno je čovjeku pet do sedam minuta. Vjerujem, ako se insan samo organizuje, ako se boji Boga, ako želi, da će naći sedam minuta znači u periodu od dva do tri, znači za podne namaz. U ovakvim situacijama ženama je dovoljno da klanjaju samo farze. Znači abdesti, ide, klanja farze, preda selam i nastavlja sa svojim obavezama. Uvijek se djeca mogu nečim zabaviti, da li će im se pustiti nešto na televiziji, nešto da pojedu, nešto da se igraju, nešto da crtaju. Sedam minuta, znači pet do sedam minuta klanjamo četiri rekata farza i nastavljamo svoje dunjalučke obaveze.

Tako da, naš odgovor je: obaveza, obaveza, obaveza je klanjati namaz u namaskom vremenu. Razumijemo i shvatamo da nije lahko, ali isto tako ako se insan malo potrudi, ako shvati da može samo da klanja farze, ako Bog da, i uz dovu Allahu dž.š. da mu to olakša, on će to ako Bog da i uspjeti.