Imam bebu staru dva mjeseca i stvarno se trudim klanjati na vrijeme namaz. Međutim, zna se desiti da ne uspijem niti farz klanjati, a da on ne krene da plače i dešava se često da prekinem namaz i tako dalje.

Pitanje je od naše jedne sestre koja ima dijete koje ima dva mjeseca i jednostavno njoj je veoma teško uskladiti da može klanjati namaz zato što se jednostavno dešava da dijete plače. Šta u takvoj situaciji uraditi? Prva stvar, žena treba da se organizuje, da li ima neko da joj pomogne, da uspava dijete i tako dalje. To je s jedne strane. S druge strane, ako doista dođe se do situacije da dijete plače, žena klanja, žena ima pravo da dijete uzme u naručje i da tako klanja. Ali nije dozvoljeno kao što ovdje nam spominje sestra da joj namasko vrijeme prođe a ona nije klanjala. To je neispravno. E sada trebamo naći rješenje kako ćemo riješiti taj problem. Ali dozvoliti da zbog plakanja djeteta žena ne klanja, a koristi minimalno farze, to je neispravno. Žena mora organizirati sebe i svoje obaveze da klanja farze u namaskom vremenu. E kako će to uraditi, to je sad više pitanje tehničko. Da li će uspjeti uspavati dijete, da li će nekoga zadužiti da nadzire dijete dok ona klanja ili će klanjati blizu svoga djeteta pa ako se eventualno dijete i probudi ili ako se dijete rasplače u toku namaza, majka ima pravo da dijete prigrli, da ga drži i da tako sa njim klanja. Tako da ono što je obaveza jeste da se namaz mora klanjati u namaskom vremenu.