Dio džemata sjedi podvijenih nogu sve dok imam drži hutbu na arapskom, a kada počne na bosanskom, tada se raskomote i nekada pruže noge ispred sebe. Je li to ima neko utemeljenje?

Nije mi poznato da postoji propis na osnovu kojeg možemo kazati, dok imam citira i drži onaj prvi uvodni dio hutbe na arapskom, da tada ljudi sjede onako kako su klanjali na tešehudu, a kada počne držati hutbu na bosanskom, engleskom ili nekom drugom jeziku, onda ljudi se raskomote i možda se naslone na zid ili pruže noge. Znači, nije mi poznat hadis koji obavezuje ljude time. Nažalost, nekada vidimo da ljudi toliko ozbiljno tome pristupaju da ako neko u tom momentu dok imam na arapskom drži hutbu, ako eventualno se pomjeri, pruži noge, nagne se, ljudi jednostavno to svojim pogledima negoduju. Ne postoji nikakav dokaz koji nas obavezuje da moramo sjediti na koljenima onako kako smo klanjali sunnete ili nafilu prije džume namaza, sve dok imam ne završi sa hutbom na arapskom jeziku. Ne postoji nikakav dokaz, tako da nema nikakve smetnje da od početka čovjek sjedne onako kako mu je, onako kako mu je najlakše.