Imamo više puta pitanja gdje roditelji nakon razvoda braka uvjetuju svojoj djeci, na primjer, ako se razvedu roditelji i djeca ostanu uz majku, i sutra ta djeca kada odrastu žele da stupe u kontakt sa svojim ocem, bez obzira što je on možda zakazao, nije finansirao, možda je bio kriv u pogledu ophođenja prema majci, ali ta djeca i dalje imaju obavezu prema svom ocu. I onda im majka kaže: 'Ako se javite svom ocu, nemojte više se meni javljati.' I obrnuto, imate očeva koji kažu djeci koja su odrasla sa ocem: 'Ako se javite svojoj majci, više za mene ne postojite.' Da li je to ispravno?

To je neispravno, to je haram. Ta djeca imaju dva roditelja. Njima je obaveza da čine dobročinstvo i ocu i majci. To što se otac i majka razišli, možda je neko od njih doista i kriv, ali to ne treba da snose posljedice toga ne treba da snose djeca. To što je možda majka odgojila djecu 15-20 godina a njihov otac nije dao marke, to nikako ne znači da ta djeca ne treba da se jave svome ocu i da mu čine dobročinstvo. Njihov otac je zakazao prema majci i prema djeci i on će za to odgovarati. Ali ne treba ta majka da bude razlogom huškanja svoje djece protiv svoga oca, pa da i oni budu griješni na Sudnjem danu. Ovako imamo jednog krivca, imamo čovjeka zakazao je prema djeci. Ili majka napustila djecu ostavila ih kod oca. To je greška. Ali ako otac huška djecu na majku i kaže ne smijete joj ići javljati se, onda je to još jedan grijeh za Sudnji dan. Griješna ona i griješni oni. Bolje da se ta djeca jave svojim roditeljima, ne samo bolje, obaveza je djeci bez obzira što su se roditelji razveli, djeci je obaveza bez obzira da li stanovali kod majke ili kod oca da nastave činiti dobročinstvo i ocu i majci. I greška je, velika greška i grijeh da jedan od dva roditelja huška djecu na drugog bez obzira što je on pogriješio i bez obzira što je on zakazao u pravima prema toj djeci.