Otac me ostavio dok se još nisam ni rodio, a od majke je tražio DNK analizu. Imam li ja kao dijete obavezu da mu činim dobročinstvo?

Mi uvijek kažemo, svako će za sebe polagati račune. To je naš otac i mi se njega ne možemo odreći nikako. Taman da je nemusliman, taman da je najveći kriminalac, taman da je najveći pokvarenjak, on je naš otac. I mi imamo svoje obaveze prema njemu. On ima svoje obaveze prema nama. I on će odgovarati za svoje obaveze koje je imao prema nama, da li ih je ispunio, a mi ćemo odgovarati za svoje obaveze prema njemu. Svakako da nije ista emotivna veza između djeteta koje odrasta pored oca, voli ga, uživa u njegovom dobročinstvu, sa njim se druži, i veza između djeteta koje možda tvog svog oca nije nikada ni vidjelo. Ali bez obzira, ostaje obaveza s aspekta vjere i s aspekta na kraju krajeva i moralnosti, da tom čovjeku kažemo: "Vidi, ti znaš šta si uradio, znaš da si ostavio, nisi nikada finansirao dijete, ali ja kao vjernik i dalje, ti si moj otac i ne mogu te se odreći, ja imam obavezu prema tebi. Ja ne želim da zakažem u svojim obavezama prema tebi. To što si ti zakazao prema meni, na Sudnjem danu ćeš polagati račun Gospodaru, pa kako se snađeš." Tako da, bez obzira što neko od roditelja, majka ili otac, zakaže u davanju prava prema djeci, djeca trebaju da ispoštuju svoje obaveze prema roditeljima. E sada, nekada će to biti kontakt, nekada će biti poziv, nekada će biti neko kraće sijelo, nekada će biti obilazak, u granicama mogućnosti insan treba da se trudi da čini dobročinstvo svojim roditeljima.