Imam jedno pitanje koje me jako muči. Moja mama me ostavila kada sam bila mala kod moje nene, nikada se nije brinula o meni. Ona je liječnik, ovisnik o drogama. Pravila mi je stalno probleme, psovala, znala me i udarati i tako dalje.

Mnogo je pitanja koja nam dolaze na ovakav kalup gdje jednostavno roditelji su zakazali u svojim obavezama prema djeci. Kako djeca da se postavljaju u takvim situacijama prema roditeljima? Generalno pravilo je: to što je roditelj zakazao prema meni, ne smijem ja zakazati prema njemu. On će za sebe odgovarati na Sudnjem danu što si udarala dijete, što si ga zapostavila, što ga nisi odgajala i tako dalje. Ali isto tako ja ću biti pitan kako sam se ophodio prema svome roditelju.

Sve dok kontakt, komunikacija i druženje sa roditeljem nama ne šteti, insan treba da se potrudi da ostane, ako ništa u nekom minimumu kontakta, konverzacije, dobročinstva. E sad ako bi to doista čovjeku štetilo, onda je to nešto drugo. Tako da insan ne treba gledati ako je neko prema meni pogriješio i ja da prema njemu pogriješim. Ne, on je pogriješio i on će odgovarati za svoje postupke, a ja ću odgovarati za svoje postupke. Meni je moj Gospodar naredio da činim dobročinstvo prema svojoj majci. S druge strane, nekada i kada vidimo te roditelje možda rade nešto loše, ako dijete ne bude činilo dobročinstvo i ako ne bude blizu, ko je taj ko će ga napomenuti, ko je taj ko će ga savjetovati, ko je taj koji će ga pozvati da se popravi? Tako da, ako postoji mogućnost, ako to insanu ne šteti, insan treba da priprema sebe kakav će dati odgovor na Sudnjem danu Gospodaru za svoje ophođenje prema roditeljima.