Možete li mi objasniti da li je istina da ne možemo doviti za umrle roditelje ili nekoga u familiji koji nije nikada klanjao, postio i tako dalje?

Ovo je jedno kompleksno pitanje. Ja sam o tome pisao, govorio, da insan ako se deklarisao kao musliman, govorio la ilahe illallah Muhammedur-resulullah i imao je pri sebi djela islama. Klanjao nekada bajram, išao na džumu, nekada postio, išao na teraviju, klao kurbane, davao sadaku, nazivao ljudima selam, obilazio rodbinu i tako dalje. To su sve djela islama putem kojih je on potvrđivao svoju pripadnost vjeri. Ali čovjek ako nije govorio la ilahe illallah, ako čovjek nije radio nikakva dobra djela želeći time Allahovo zadovoljstvo, na osnovu čega mi možemo za njega kazati da je musliman i da za njega dovimo?

Ima ono veliko krupno pitanje a to je ljudi koji nisu redovno klanjali. Kod nas je prisutan hanefijski mezheb, hanefijski mezheb smatra da ostavljanje namaza je grijeh, ali ne smatra da je čovjek zbog toga izašao iz vjere. Tako da ako insan nije redovno klanjao ali je deklarisao se kao musliman, ponekada postio, ponekada na teraviju, ponekad na džumu, ponekad na bajram, ponekad klao kurban, Allah najbolje zna on potpada pod najširi krug islama i za takvog insana nakon smrti dozvoljeno je doviti, udjeljivati sadaku i tako dalje. Ali ako insan ništa nije imao, na osnovu čega ćemo onda doviti za njega?