U jednom vašem predavanju sam čula da ste rekli da muslimanu nije dozvoljeno slijediti nemuslimana. Ako je roditelj osoba koja je od islama imala samo ime, klanjala kurbana i tako dalje, da li je dozvoljeno slijediti takvu osobu nakon njene smrti?

Mi smo nekoliko pitanja i tekstova, postova govorili o ovim i sličnim pitanjima. Ja lično sam stava da osoba koja se deklariše kao musliman, ne kaže za sebe da je ateista, ne, jednostavno kaže ja sam musliman, ima muslimansko ime i u svemu tome ima određene ibadete kojim on potvrđuje svoju pripadnost islamu. Neko klanja džumu, neko klanja teravije, neko neki dan posti, neko kolje kurban, neko udjeljuje sadaku. Sve su to dobra djela u islamu putem kojih čovjek potvrđuje svoju pripadnost islamu.

Tako da insan ako je za sebe tvrdio da je musliman, izgovarao riječi la ilahe illallah Muhammedur-resulullah, određenim svojim postupcima potvrđivao da je musliman, on ostaje u najširoj granici, u najširoj granici i najširem krugu islama. Svakako njegovo ostavljanje namaza je grijeh, ostavljanje zekata je grijeh, ostavljanje posta je grijeh, ali mi govorimo sada o činjenici je li on musliman ili je nemusliman, nevjernik. Ako se deklarisao kao musliman i imao određena djela kojima on potvrđuje svoju pripadnost islamu, mi njega smatramo muslimanom. Za razliku od čovjeka koji možda ima muslimansko ime, ali se ne deklariše kao musliman, deklariše se kao ateista, psuje Boga, ne vjeruje u Allaha, nema svetinja nikakvih, takav insan uzima drugi propis.