Možete li pojasniti kakav je propis da muškarac oženi ženu s namjerom da će je nakon određenog perioda razvesti?

Pitanje, da li čovjek kada stupa u brak, da li je ispravno da stupa u brak a ne kazuje ženi da on ima namjeru da je razvede? Ovakvo pitanje možemo gledati iz dva ugla. Prva stvar, ako bi mladenci, oboje pristali na preciziranje određenog vremena koliko će zajedno živjeti, to je u islamu strogo haram. To je brak mut'a, koji je zabranjen u islamu i u pogledu toga ne treba da razgovaramo. Zabranjeno je da supružnici kažu 'udajemo se ili uzimamo se, živjećemo mjesec, dva ili tri'. Imamo drugu situaciju, a to je da supružnici, odnosno muž se ženi sa namjerom da će razvesti ženu, a ona to ne zna. U vanjštini, brak u osnovi izgleda ispravno, zato što su ispunjeni svi uvjeti. Ne zna ta supruga niti njen staratelj, ne zna šta je u njegovom srcu. U ovom slučaju kažemo da taj insan koji bi tako radio treba da se postavi u situaciju da neko ženi njegovu majku, njegovu sestru, njegovu kćerku. Da li bi neko od nas bio zadovoljan da neko oženi njegovu majku, njegovu suprugu, njegovu kćerku, njegovu sestru i s namjerom da će je nakon mjesec dana razvesti? Samo da sa njom uživa, da kažemo mjesec, dva, manje ili više. Tako da, ne gledajući na to što u osnovi vanjština tog braka izgleda ispravna, ne znaju ljudi šta je čovjeku u srcu, ali postavljamo moralno pitanje osobi koja bi to uradila, da li bi ona bila zadovoljna da neko oženi njenu kćer tako, ili njenu sestru, ili njenu majku i tako dalje. Tako da, kada je u pitanju ženidba s nijetom razvoda braka, ne gledajući na to što je vanjština tog braka ispunili su se svi uvjeti i zbog toga taj brak naizgled izgleda ispravan, ali s jedne moralne strane se vraćamo i postavljamo pitanje da li bi neko želio da njegova kćerka se uda na takav način.