Jedna sestra je bila udata za čovjeka koji nije prakticirao islam. Kada je on otišao u inostranstvo, njen otac je uzeo za shodno prijatelje i okončao brak. Da li je to ispravno?

Ovo je jedan veliki problem što veliki broj naše braće i sestara ili griješe kada počinju brak ili griješe kada završavaju s brakom. Nerijetko nam se dešava čovjek kaže ja sam u braku pet šest godina, nisam se vjenčao šerijatski, šta ću? Ili ovakvih slučajeva, žena napustila muža i nakon dvije tri godine da li smo mi muž i žena ili nismo? Pa znači čovjek vjernik treba da pazi kada stupa u brak, da stupi onako kako je islam naredio, a isto tako kada se prekida brak ne može, ne može doći otac i reći evo ja prekidam brak.

U islamu razvod braka je u rukama muškarca. Ta žena treba da traži razvod braka od svog muža. Ako on je razvede i pristane na to, dobro i jest. Ako ne razvede onda ide se tek u proceduru da se traži u islamu znači kada je u pitanju islamska država tada to radi posao kadije ili učenjaci koji čovjeka zatraže od njega da razvede suprugu ako ona ima ispravan i validan razlog za razvod. Ako on ne želi onda to ispred njega i za njega uradi kadija ili neki alim. U današnje vrijeme islamski učenjaci kažu da to rade znači institucije poput islamskih zajednica ili islamskih centara i tako dalje, koji na sebe preuzimaju situacije kada muž čisto iz svoga hira nanosi ženi zulum, pravi joj nepravdu a čisto ne želi da je razvede, tada oni na sebe preuzimaju taj momenat šerijatskog rastava braka. A znači kada je u pitanju općinski razvod, o tome uopće ne govorimo, zna se kakva je procedura, znači da se preda razvod braka u institucije koje to rade.