Kada klanjam za imamom, kod kojih namaza treba učiti sure, a kod kojih ne treba?

Znam za pravilo da se ne smije takmičiti sa imamom i tako dalje oko sura, jedno malo i komplikovano pitanje a i nejasno. U svakom slučaju kada su u pitanju namazi na kojima se uči tiho, ako govorimo o džematu, znači podne i ikindija, tada učimo na svakom rekatu i Fatihu i suru. Ako su u pitanju namazi na kojima se uči naglas kao sabah, akšam i jacija, tada ćemo znači slušati kiraet imama. Tada ćemo slušati kiraet imama na namazima, odnosno rekatima na kojima imam uči naglas. Kad je u pitanju akšam prvi i drugi, na jaciji prvi i drugi, na sabahu prva dva. Kada je u pitanju akšam treći rekat tada moramo učiti Fatihu, kada je u pitanju jacija treći i četvrti moramo učiti Fatihu. To je što se tiče učenja ako smo u džematu. Ako smo sami na svim namazima, na svim rekatima se mora proučiti znači Fatiha, ako je u pitanju prvi i drugi rekat onda i sura. Kada je u pitanju preticanje imama, misli se na preticanje u pokretima. Ne možemo mi znati dokle je imam došao pa da mi učimo Fatihu a ne znamo da li smo njega pretekli ili nismo. Ili sjedimo na tešehhudu, mi završili tešehhud a efendija još nije završio, što znači mi smo njega pretekli. Ne gleda se preticanje u tome. Ono što je zabranjeno u hadisima Božijeg Poslanika, strogo zabranjeno preticanje imama jeste u pokretima. Znači da mi odemo na ruku prije nego što je otišao imam, prije odemo na sedždu nego što je otišao imam, vratimo se sa sedžde prije nego što se vratio imam, to su strogo zabranjene stvari. Pa je zabrana, zabrana preticanja imama vezana za pokrete, znači a ne za ono što učimo u toku namaza.