Da li se na podne i ikindija namazu na farzu uči u sebi Fatiha i još neka sura ili samo šutimo u namazu dok klanjamo za imamom?

Znači pitanje je kad čovjek klanja podne i ikindiju u džematu, da li na prvom i na drugom rekatu prvenstveno, a i na trećem i na četvrtom, treba učiti Fatihu i suru ili samo da čovjek šuti? Svakako, sa aspekta mezheba, velik broj učenjaka je smatrao da čovjek kada je u pitanju podne i ikindija, to su ti namazi u kojima se uči u sebi, obaveza mu je da uči Fatihu. A nakon toga ako ima vremena da prouči i suru, kao znači pohvalno i mustehab lijepo djelo.

S jednog aspekta, čovjek kada stoji u namazu i samo šuti, to je veća mogućnost da čovjeku odlutaju misli, da jednostavno čovjekov razum je takav da ne može znači samo stajati. Misli naviru čovjeku i čovjek će tada razmišljati o nečemu što se ne veže za namaz, za razliku od osobe koja uči Fatihu, uči suru, koja razmišlja o onome što se uči. Pa znači imamo sa aspekta da Božiji Poslanik alejhi selam kaže: "Nije validan namaz onome ko ne prouči Fatihu." S tog aspekta trebamo učiti Fatihu u podne namazu i ikindiji namazu. A iz drugog aspekta, koncentracije, čovjek kada šuti njegove misli definitivno će znači šetati, za razliku od osobe koja uči Kur'an, koja će razmišljati o onome što uči. Tako da odgovor je, da li treba prilikom klanjanja podne i ikindije kada klanjamo u džematu učiti Fatihu, poslije nje suru, ili ćemo samo znači šutati, a imam učiti u sebi kao za nas, svakako da je odgovor da treba učiti Fatihu.