Možete li pojasniti šta je razlika između kamate i kupovine na rate uz povećanje cijene?

Znači imamo dva naizgled slična pitanja, a to je kamata. Čovjek daje čovjeku pozajmicu, ne trguju, pozajmicu i kaže: 'Evo ti hiljadu maraka, hiljadu eura, vratićeš mi hiljadu i dvjesto.' Znači novac za novac sa povećanom vrijednošću.

Drugo je kupovina na rate sa povećanom vrijednošću, da kaže čovjek: 'Auto prodajem za keš za 10.000. Ako je auto na rate da mi otplaćuješ tokom cijele godine, onda je 12.000.' Prvo je zabranjeno, drugo je dozvoljeno.

Zašto je prvo zabranjeno, a zašto je drugo dozvoljeno? Prvo je novac za novac i to je kamata. Dao sam 10.000, mogu tražiti samo da mi se vrati 10.000 i bilo kakav dodatak, svaka pozajmica iz koje proizilazi bilo kakva korist je kamata. Kada bi čovjeku dao 100 maraka i kažeš mu: 'Vrati mi 100 maraka, ali ćeš mi doći jedan dan cijepati drva.' To je kamata. Znači kada pozajmljujemo novac za novac, smijemo dati i tražiti onoliko koliko smo dali.

Kada je u pitanju trgovina, trgovina ima rizik. Trgovina ima rizik i ima roba koja se obrće između čovjeka, vlasnika robe i trgovca. Pa čovjek kaže: 'Auto prodajem za 10.000.' To je za keš. Ali ja ako neću odmah dobiti novac, neću ga moći ponovo investirati, ja kada dobijam od tebe svaki mjesec dana po 2.000, nije mi isto kao što kada dobijam 10.000 u kešu i mogu ih ponovo investirati. U tom slučaju ja imam rizik, možda mi ti zadnju, šestu ratu nećeš platiti. Možda ću te morati tri godine ganjati za tu ratu i tako dalje. Zbog toga u trgovini je dozvoljeno da čovjek kaže: 'Za keš je tolika cijena, na odgodu, na odgodu je tolika cijena.' Tako da razlika je ogromna. U prvom slučaju je novac za novac, ne smije se dodavati ništa i to je kamata. U drugom slučaju nije novac za novac, novac, trgovina za robu. Pa ako je znači trenutno plaćanje cijena je tolika, ako je na odgodu i ako je u ratama povećava se i to je ako Bog da dozvoljeno.