P Pitanja i odgovori

Molim da mi odgovorite u vezi propisa oko dženaze. Kakav je propis da se umrla osoba vozi od kuće do mezarja u vozilu? Kakav je propis da safovi prilikom klanjanja dženaze-namaza budu neparni?

Odgovara: dr. Elvedin Pezić

Odgovor

Generalno gledajući, ako se radi o tome da je znači potrebno mejjita dugo nositi, kako bi što bi iziskivalo da će se ljudi mnogo umoriti, ako je mejjit težak, onda nema nikakve smetnje da se koristi prevozno sredstvo. Ali ako je mjesto gdje se klanjala dženaza i mezarluci ako je blizu, onda je najpohvalnije i najljepše i zbog ibreta i zbog dove ljudi, najljepše je da ljudi na svojim ramenima nose dženazu kako je bio sunnet Božijeg Poslanika.

Čak u knjigama mezhepskim, knjigama koje su pisane prije hiljadu godina, imamo citate gdje oni su spominjali da nije sporno ako postoji potreba da se mejjit nosi znači na jahalici ili da ga vozi neko prevozno sredstvo, a to je u današnje vrijeme auto. Tako da ako ima potreba, ako ima potreba, ako je znači mjesto gdje se klanjala dženaza daleko od mjesta gdje će se mejjit ukopati, iako će to predstavljati veliki problem ljudima, iako je velika vrućina i žega i i ako je malo ljudi koji mogu nositi mejjita, onda nema smetnje da se prilikom znači transporta mejjita od mjesta dženaze do mjesta ukopa koristi auto. Nema u tome ako Bog da ništa sporno. S tim ako nema potrebe, bolje je da se, rekli smo, nosi na ramenima.

Napomena: ovo je transkript odgovora iz videa, pa su moguće greške u tekstu. Poslušajte video kao izvor.

Prijavi grešku u prijepisu

Povezana pitanja

Jedno baš specifično pitanje, teško pitanje i mislim da ovakva pitanja treba da se naslove na Vijeće muftija. Doista jedno teško pitanje. Situacija veoma rijetka da je jedan naš sugrađanin u nekoj od evropskih zemalja, nisam siguran je li u pitanju Njemačka, čovjek je obolio, umro je od bolesti koja je izuzetno rijetka bolest, za koju medicina kaže čovjek kada umre od takve bolesti, ako se zakopa u zemlju, znači može biti razlogom da se ljudi zaraze od te bolesti kroz zemlju i kroz vodu i tako dalje. Pa je jedino rješenje, tako kaže zakon te države i tako kaže medicina, da se spali tijelo tog čovjeka. Ta bolest se zove Creutzfeldt-Jakob, tako nešto slično tome, neka čudna bolest, veoma rijetka bolest. U svakom slučaju, ono što jeste problem jeste da ta država u kojoj žive ovi naši sunarodnjaci su imali problem gdje država kaže imate dvije opcije. Ili ćemo ga mi na svoju odgovornost kremirati i mi ćemo ga zatrpati, ili ćete vi dati saglasnost za kremiranje pa ga onda nakon kremiranja možete uzeti i vi zakopati gdje hoćete. Oni ne dozvoljavaju pristup više tijelu zato što je to posebna vrsta, posebna bolest i tako se tretira na državnom nivou, postoji poseban zakon za to. I sada su ljudi jednostavno da kažemo iznenađeni time da nisu imali situaciju.