Zamolila bih vas da mi objasnite kakav stav treba da imaju djeca prema majci koja čini bludne radnje?

Otac je preselio kada su djeca bila mala, sada su djeca odrasla, imaju svoju djecu. U svakom slučaju teška situacija, ali ne preostaje ništa osim savjet. Znači djeca, opet govorimo mnogo puta ponavljamo, veoma je opasno tvrditi za nekog da čini blud. Činiti blud znači rekli smo u islamu se dokazuje na tri načina. Ili da čovjek ili žena kaže jesam počinio sam blud, ili da su četiri svjedoka vidjela blud, ili ako je u pitanju žena da žena zatrudni. Ali ako je to potvrđeno, ako je to potvrđeno, djeci ne preostaje ništa drugo osim savjet. Ima nešto u islamu što se zove hedžr, bojkot. Ako bi djeca znala da će ta njihova majka da će na nju ostaviti traga ako je bojkotuju. Kažu mi te bojkotujemo, zna se da radiš to i to, i ona kaže e neću više zato što me vi bojkotujete, onda može i to biti propisano. Ali u većini slučajeva ljudi koji su griješnici, u većini slučajeva njima bojkot ne znači ništa. Čak šta više jedva dočekaju, elhamdulillah, bojkotuju me, ne dosađuju mi, ne govore mi, ne savjetuju me, i možda će čak biti prije aha eto to su moja djeca, ja za njih čitav život živim, oni me sad bojkotuju. Tako da Allah najbolje zna, ostaje savjet, ostaje razgovor, ostaje dijalog znači u granicama, u granicama čovjekovih mogućnosti znači da se razgovara, da se savjetuje, da se poziva na Boga, da se poziva na dokaze, da se poziva na vjerovanje u sudnji dan, da se poziva na kaznu, insan koji čini takve grijehe biće kažnjen ako se ne pokaje i tako dalje. To je ono što insan može uraditi. Ništa više.