Trebam jedan savjet. Imam kćerku, ima toliko i toliko godina, krenula je lošim putem. Pokušao sam to riješiti na neki način, ali nisam uspio. Voli djevojke, mislim da je izmanipulisana od strane starijih osoba i tako dalje. Ja sam dotjeran do zida, bojim se da ne uradim neku lošu stvar zbog koje ću se poslije kajati.

Znači ovdje je problem čovjeka da njegova djevojka, kćerka koja je punoljetna, jednostavno ima privlačnost prema istom spolu, prema ženama. On smatra da je to uticaj neke osobe na nju, sad to je nešto drugo. Ali u ovoj i u sličnim situacijama šta roditelj može? Roditelj jedinu stvar koju može u takvim situacijama, pogotovo ako živi na zapadu, a i da ne živi na zapadu, gdje god da živi, jedino što mu ostaje jeste razgovor. Jeste dijalog, jeste savjet, jeste razgovor, dijalog, racionalan pogled na stvari, to je ono što čovjek može. Uputa je od Uzvišenog Allaha tebareke ve teala. Čovjek, vjernik kao roditelj svakako da ne voli i da mu to teško pada kada njegovo dijete radi nešto što je nastrano, što je zabranjeno, što je neispravno i tako dalje, ali poslanici su bili poslanici. Nuh alejhi selatu ve selam, poslanik, svom sinu kaže u momentu kada je nastupio opći potop: 'Ja bunejje irkeb meana', sine de ukrcaj se s nama da se spasiš. Pa je njegov sin odbio. Znači poslanik, poslanici, najbolji pedagozi, najbolji odgajatelji, ali njegovo dijete nije prihvatilo istinu.

Tako da čovjek treba da poduzme sve što može na lijep način, da dovi Allahu džellešanuhu za svoje dijete, da ga sačuva, da ga uputi, na lijep način da vodi dijalog, da mu pojasni šta je neispravno, šta je ispravno. To je ono što čovjek može. Koga Allah džellešanuhu uputi i koga pomogne to je Allahova milost, koga ostavi u dalaletu, u zabludi, ko skrene, to je opet Allahova pravednost. Tako da šta čovjek može, može samo savjetovati, može kritikovati, može govoriti, može voditi dijalog.