Moja mama ima PTSP, preživjela je rat i užasne stvari od djetinjstva. Koristi lijekove i potreban joj je psiholog. Naša sestra muslimanka je psiholog, međutim otac se protivi tom liječenju, smatra da su zikr i odlazak u džamiju dovoljni. Da li je u islamu dozvoljeno ići kod psihologa?

Apsolutno da, apsolutno da. Allah dž.š. kaže: Ve nunezzilu minel-kur'ani ma huve šifa, mi u Kur'anu objavljujemo ono što je lijek. Da li to znači da sve stvari moramo liječiti Kur'anom? Da li znači da sve stvari moramo liječiti medom? Da li sve stvari moramo liječiti ćurekotom i tako dalje? Pa znači ako imamo stvari, bolesti za koje je potvrđeno da postoji dijagnoza, da postoje doktori, da postoji specijalizacija, da postoji lijek, zašto ne ići i zašto to ne iskoristiti?

Tako da mislim da je ovakav pristup neispravan. Znači uvijek kada smo govorili o svim vrstama bolesti, kad smo govorili o autizmu, kad smo govorili o mnogim drugim, uvijek smo govorili u islamu se bolesti liječe medicinom i liječe se onim načinima i metodama koje je šerijat dozvolio. Pa učenje rukje, pa pijenje zemzema, korištenje meda, korištenje ćurekota, sve su to stvari koje je šerijat odobrio. Ali isto tako šerijat je odobrio medicinu. Pa ako imamo određene stvari koje su unutar medicine dozvoljene, nema ništa što je šerijatski sporno, šta je problem da žena koja ima problema psihičkih da ode kod psihologa, da sa njim porazgovara, da joj propiše određenu terapiju? Koliko je ljudi koji su godinama imali problema, za mjesec dana korištenja određene terapije vrate se u normalu.

Tako da smatram da je ovo greška, smatram da nema nikakve smetnje da žena ode i kod muškarca psihologa, ali u ovom slučaju hvala Allahu dž.š. pa imamo sestru, ženu, muslimanku, psihologa, nema nikakve smetnje znači za osobu koja ima potrebe da ode i da se liječi kod psihologa.