Jedna sestra kaže: "Ja imam sihr i s vremena na vrijeme džini mi prave probleme. Međutim, pročitala sam hadis o crnkinji da je imala padavicu pa se strpila na svome iskušenju. Je li to možemo onda generalno smatrati da u mom slučaju ako se prestanem liječiti i strpim na ovom musibetu koji me je spopao, da se ako Bog da mogu nadati nagradi?"

Znači znamo svi onaj hadis da je Božiji Poslanik, alejhi selatu ve selam, onoj ženi koja je imala padavicu kada je rekla Božiji Poslaniče dovi za mene da me Allah izliječi, rekao: 'Ja ću doviti, a ako se strpiš tebi je Džennet.' Pa je ona rekla: 'Da, strpiću se, ali dovi Allahu džellešanuhu da kada padnem da mi se tijelo ne otkriva.' Generalno gledajući, islamski učenjaci su kada govore, možda će to nekome biti čudno, ali postoji u islamu pitanje da li je čovjeku obaveza da se liječi. Postoji jedno veliko pitanje u islamskom pravu, fikhu, da li je čovjeku obaveza da se liječi.

Imamo tu različite situacije. Imamo situaciju kada čovjek ako izbjegne liječenje dovodi u pitanje svoj život. Tada je jako mišljenje da je čovjeku obaveza da se liječi. Znači imamo situacije čovjek bolestan je, ako se ne bude liječio ugrozio je svoj život, možda će umrijeti zbog toga, a ima lijek. U takvoj situaciji možemo kazati jako je mišljenje da kažemo obaveza je čovjeku da se liječi. Ali imamo situacije gdje čovjek u datom momentu bolestan, ali ne dovodi u pitanje svoj život. S druge strane, lijek nije hajde da kažemo ono 100% učinkovit. U takvim situacijama džumhur učenjaka je kazao da čovjeku nije obaveza da se liječi. Znači imamo situaciju kada čovjek ako se ne bi liječio da ugrozio je svoj život. Imamo situaciju kada čovjek ima bolest, primjera radi čovjeka boli glava, ali jednostavno ne boli ga glava da da hajde da kažemo dovodi svoj život u pitanje. E sada, da li je njemu obaveza popiti tabletu ili ne? Kaže džumhur, većina islamskih učenjaka, nije mu obaveza. Nije mu obaveza. S druge strane, ako se strpi na tim bolovima kao vid iskušenja i musibeta, biće nagrađen.

E sada, postavljaju pitanje učenjaci da li je bolje se strpiti u takvoj ovoj drugoj situaciji ili se liječiti? Opet većina učenjaka kaže da je bolje da se liječi. Ali isto tako insan ima pravo u situacijama i bolestima u kojima ne ugrožava svoj život, kao što je ova situacija, ako ostavi liječenje, osloni se na Allaha, Allah je taj koji insanu daje lijek i ozdravljenje bez obzira da li nešto konzumirao ili ne, ako se insan vezuje za Allaha, osloni se na Allaha, ne poduzima nikakve dunjalučke faktore liječenja, znači istrpi se na bolovima, nadamo se ako Bog da da će imati nagradu za strpljenje.

Nadam se da smo ako Bog da dobro razumjeli ovo pitanje pošto vjerujem da će biti osoba koje će pogrešno razumjeti kao što nam se često dešava. Znači imamo situacije kada ako bi izostavili liječenje dovodimo svoj život u pitanje, tada možemo kazati da je jako mišljenje da je obaveza da se liječimo. Ako bolest nije na tom stepenu, boli nas nešto ali ne dovodimo svoj život u pitanje, znači većina islamskih učenjaka kažu da nije obaveza da se čovjek liječi, ali je ljepše da se liječi. Za razliku od osoba koje kažu islamski učenjaci na osnovu ovog hadisa ove žene koja je imala padavicu, ako insan jakog imana, jakog oslonca na Allaha tebareke ve te'ala i ne želi da se liječi, želi znači da da osaburi, da se strpi, biće ako Bog da nagrađen za strpljenje.