Čitajući sam naišao na jedno zanimljivo pitanje, naime u knjizi Hanefijski fikh sam pronašao da ukoliko mladić djevojci u šali ponudi brak i ona u šali prihvati, da se taj brak smatra valjanim i sklopljenim, shodno hadisu gdje se kaže da nema razlike u šali i zbilji u tri stvari i tako dalje.

U svakom slučaju četiri pravne škole, a neki su čak navodili i konsenzus, Ibnul-Mundzir je navodio konsenzus u pogledu toga da čovjek ako u šali sklopi brak sa određenom osobom, sa uvjetima koji treba da se ispune u braku, ali kaže mi se šalili, taj brak je sklopljen.

Božiji poslanik alejhis-selatu ves-selam u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježi imam Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže kaže: tri stvari i u šali i u zbilji se smatraju zbiljom. Znači tri situacije u islamu čovjek u njima ili se šalio ili bio ozbiljan, one se u islamu uzimaju kao ozbiljne stvari. Radi se o sklapanju braka, o razvodu i povratku ženi. Znači nakon što čovjek je ženu razveo pa kaže ženi e vratio sam te, nakon toga kaže ja sam se šalio, nema tu šale. Znači tri stvari: brak, sklapanje braka, razvod braka i povratak žene iz stanja razvoda, sve te tri stvari i u šali i u zbilji one su ozbilja. Zato se ne treba šaliti da čovjek ne daj Bože u šali ženi kaže razvedena si. Nakon toga kaže šalio sam se. Razvod je se desio.

Isto tako da čovjek dovede ljude i tu je staratelj žene, kaže hoćeš se udati za mene, hoću, hoćeš ti uzeti nju, hoću, staratelj je u redu sve jest i onda kaže ma svi smo se malo šalili. Nema tu svi smo se šalili, brak je sklopljen. Ili čovjek je razveo suprugu i nakon tri dana kaže znaš šta je vraćam te, vraćam te, vrati se, i onda nakon toga kaže ja sam se šalio. Nema tu šale. Te tri stvari po jasnom hadisu Božijeg poslanika alejhis-selatu ves-selam, tri stvari i u šali i u zbilji su ozbilja. Ovaj hadis bilježi imam Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže, šejh Albani rahmetullahi alejhi potvrdio je njegovu vjerodostojnost, a Ibnul-Mundzir rahmetullahi alejhi spomenuo je konsenzus učenjaka u pogledu ovog pitanja. A minimalno što možemo kazati jeste da je to stav četiri pravne škole, da nisu dozvoljavali da čovjek se poigrava sa ovim veoma bitnim i krupnim pitanjima, znači brak, razvod braka i povratak žene, te stvari sa njima se ne smijemo šaliti.