Žena kaže: Ja nosim mahramu od babinog rahmetli preseljenja, ima tačno tri godine. Znači žena se pokrila kada je preselio njen otac, kao vid ispoljavanja žalosti. Sada je svjesna da je nijet bio pogrešan, šta da učini?

Imamo jedno duže pitanje, žena kaže: Ja nosim mahramu od babinog rahmetli preseljenja, ima tačno tri godine. Znači žena se pokrila kada je preselio njen otac, kao vid, tako to dosta puta žene na našem podneblju rade, jednostavno kao vid ispoljavanja žalosti, jednostavno žene tada se pokriju.

Kada je prošlo tih nekih kao što stoji ovdje 40 dana, žena je nastavila da nosi mahramu, ali danas dan je tišti to što je ona nastavila da nosi mahramu koju jednostavno je počela nositi kao znak žalosti za svojim ocem. Pa je pitanje sada šta učiniti? Svakako da treba nastaviti nositi mahramu. Ako je, hajde da i prihvatimo da je neispravan bio nijet na početku tog ibadeta, sada kada sam shvatila možda da sam i pogriješila u pogledu nijeta, namjere, jer namjera prilikom nošenja mahrame treba da bude pokoravam se Allahu subhanehu ve te'ala i Njegovom Poslaniku, onome što su od mene naredili da nosim mahramu.

Ali ako žena već nosi tri godine mahramu, šta joj sad trebamo kazati, skini mahramu? Ne. Nastavi nositi mahramu, a od danas kaži sama sebi nosim mahramu, želim da budem pokorna svome Gospodaru Allahu subhanehu ve te'ala u onome što mi je naredio, što od mene traži, želim da budem pokorna za ono što je prošlo, smatraćemo da je to bio period u kojem se žena navikavala i privikavala na tu mahramu i ako Bog da nadamo se duboko da će i zbog tog perioda biti nagrađena. Ali evo nemojmo dozvoliti šejtanu da pokoleba tu ženu, da skine mahramu, ne, samo ustrajati, ali sebi reći od danas nosim tu mahramu ne više kao vid ispoljavanja tuge i žalosti za svojim ocem, već želim da budem pokorna svome Gospodaru i zahvalna svim ni'ametima i blagodatima.