Koje je šerijatsko rješenje kada se insan zadesi u izvršavanju velike ili male nužde, a namasko vrijeme je na kraju izmaka?

Duže vrijeme sam u potrazi za odgovorom. Kako postupiti kada je, koje je šerijatsko rješenje kada se insan zadesi u izvršavanju velike ili male nužde ukoliko je namasko vrijeme na kraju izmaka? Znači, postavljeno je pitanje, ja sam dodatno postavljao potpitanja ovoj osobi da bih shvatio o čemu se radi. Situacija, primjera radi, nastupa ikindija za pet minuta, a mi još nismo klanjali podne namaz. Imamo vremena toliko da možemo obaviti toalet. Ako odemo u toalet, proći će podne namaz, a možemo stići klanjati namaz. Šta ćemo, čemu ćemo dati prednost? Da li ćemo dati prednost obavljanju toaleta makar isteklo namasko vrijeme ili ćemo dati prednost da klanjamo s znači određenim trpljenjem fiziološke potrebe? Pa su kazali islamski učenjaci definitivno da je prioritetnije da se klanja kako bi se namaz obavio u namaskom vremenu. Znači, ako čovjek ima određenu potrebu fiziološku, ostalo je pet, sedam ili deset minuta da od namaskog vremena i nastupa sljedeće namasko vrijeme, on će abdestiti i klanjati. Nakon toga obaviti fiziološku potrebu. Osim, kao što kaže šejh Usejmin rahmetullahi alejhi, ako je doista pritisak na čovjeka toliki da čovjek jednostavno to ne može odgoditi. U datom momentu ponekada su tu u pitanju i bolesnici, ljudi koji imaju problema sa stomakom ili sa prolivom i tako dalje, gdje ljudi jednostavno ne mogu odgoditi odlazak u toalet. U takvom slučaju mi čovjeku kažemo idi, obavi toalet, obavi fiziološku potrebu, abdesti i klanjaj kada iziđeš iz toaleta. Znači, ako nam je ostalo deset minuta do isteka namaskog vremena, imamo potrebu za toaletom, a nismo obavili namaz, mi ćemo klanjati, nakon toga obaviti toalet. Osim u slučaju da doista, doista znači imamo tolike nagone i potrebu za toaletom da mi to više ne možemo kontrolisati i više ne možemo odgađati, tada ćemo definitivno i to je jedina opcija dati prednost odlasku u toalet.