Čemu dati prednost: obavljanju fiziološke potrebe ili obavljanju namaza? Ako sam pod abdestom i imam potrebu za toaletom, da li da obavim namaz ili da idem u toalet?

Imamo vjerodostojne hadise koje bilježi i Buharija i Muslim da je Allahov Poslanik, alejhis-selatu ves-selam, zabranio da čovjek klanja a gladan je u prisustvu hrane. Jer to će ga dekoncentrisati. Klanjamo gladni, a pored nas hrana. Isto tako je Božiji Poslanik zabranio da se klanja a čovjek ima nagon, osjeti nagon za fiziološkom potrebom, malom ili velikom.

Tako da insan, ako osjeti potrebu za toaletom, a ima abdest, šta će uraditi? Otići će prvo u toalet, obaviće fiziološku potrebu, uzeti abdest i nakon toga klanjati. Čak, kažu islamski učenjaci, i po cijenu ako bi čovjek kazao: "Dok odem u toalet i obavim toalet, ljudi u džematu će klanjati." Prioritetnije je da čovjek ode obaviti toalet, ponovo abdesti, makar nakon toga klanjao sam. Pogledajte koliko islam pažnje posvećuje koncentraciji u namazu, da čak daje prednost, znači da obavimo toalet kako bi se mogli koncentrisati, čak dajemo prednost nad namazom u džematu.