Mogu li ja sebi za svoga života kupiti i obezbijediti ćefine u koje će me zamotati nakon moje smrti?

Da li je dozvoljeno čovjeku da dok je još on živ jednostavno želi insan sebi za svoga života da obezbijedi ćefine ili kefine kako se zovu na arapskom, u koje će ga zamotati nakon njegove smrti? Ako pogledamo u sunnet Božijeg poslanika alejhi selatu vesselam naći ćemo određene argumente iz kojih možemo direktno ili indirektno shvatiti da to nije sporno. Znači nema ništa sporno u islamu da čovjek još dok je živ, u svojoj 60., 70. godini jednostavno nađe određeno lijepo platno i kaže: 'E ovo platno želim ja da kupim za svoga života i želim da me zamotate kada umrem u to platno.'

Imamo nekoliko argumenata koji to potvrđuju. Prva stvar, to je osnova. Osnova da su stvari dozvoljene, nema zabrane. Znači to su adeti, to su običaji, u običajima je velika osnova sve nam je dozvoljeno dok nema dokaza da je nešto zabranjeno. Ne postoji nigdje dokaz da je rečeno ne smijete vi sebi kupovati ćefine dok ste živi. To je prva stvar. S druge strane imamo onaj poznati hadis da je Allahov poslanik alejhi selatu vesselam jedne prilike izašao među svoje ashabe u novom ogrtaču, pa mu je jedan ashab tražio taj ogrtač. Pa kad su ga pitali zašto si to uradio, kad su ga ukorili, on je rekao: 'Želim da mi taj poslanikov ogrtač, jer je on dotakao tijelo Božijeg poslanika, želim da mi to budu ćefini.' I prenosilac hadisa kaže: 'I kada je umro, zamotali su ga u taj ogrtač.' Samim time vidimo da je on za svoga života obezbijedio sebi ćefine. Tako da nema ništa sporno u tome da čovjek za svoga života sebi obezbijedi ćefine.