Ako nije grijeh ono što razmišljamo, da li je grijeh da planiramo kako učiniti grijeh?

Generalno pravilo je da ono što čovjeku naleti od misli i došaptavanja, to je nešto od čega se čovjek ne može sačuvati. Ne može niko kazati meni šejtan nikad ne došapne nešto loše. To je nemoguća, nemoguća misija. I hvala Uzvišenom Allahu džellešanuhu to je u šerijatu ono što je insanu oprošteno. Došlo je u vjerodostojnim hadisima: "Uzvišeni Allah je oprostio mome ummetu ono što mu dolazi kao vesvesa iz njegovih grudi, iz njegovih misli, ono što mu šejtan došaptava, sve dok čovjek kaže nešto ne uradi ili progovori." Šejtan kada čovjeku dođe i onda on to počne govoriti o tome, to je već problem. Tada treba paziti šta govori. To je s jedne strane, da mi nećemo odgovarati na Sudnjem danu za ono što nam je šejtan došapnuo. Ali je drugačiji stav da mi legnemo i razmišljamo kako ćemo ne daj Bože učiniti grijeh. Analiziramo, pravimo strategiju, aha otići ću, doći ću, vratiću se, to ću uraditi, to ću, ovoga ću angažovati, ovaj će čuvati, ovaj će stražariti. Planiramo. To je velik broj učenjaka smatrao grijehom. Znači da, ono i dalje je u našim mislima, još nismo uradili, ali je to prva stopa da bi se realizirao grijeh. Tako da imamo znači misli koje su došaptavanje i mi euzu billahi mineš-šejtanir-radžim. Šejtan nam kaže ne daj Bože što ne bi uradio neki grijeh. Čovjek kaže euzu billahi mineš-šejtanir-radžim. To je bila vesvesa i mi smo je odagnali. Ali je razlika prepustiti se mislima i sjedimo i razmišljamo kako ćemo mi izvesti, učiniti, realizirati određen grijeh. Dio učenjaka bez obzira što to čovjek nije ni progovorio, nije ništa uradio, ali takvo prepuštanje mislima smatrali su grijeh jer iz toga nakon toga dolazi realizacija. Tako da insan znači treba da zna da ono što mu šejtan došapta u momentu, toga se ne može niko sačuvati i to je elhamdulillah ovom ummetu oprošteno. Ali sjediti, prepustiti se mislima, analizirati, praviti strategiju kako uraditi grijeh, iako mi još nismo ništa ni uradili ni rekli, to može čovjek odvesti u grijehe i dio učenjaka je to smatrao grijehom.