Čuo sam da nije grehota psovati u sebi. Da li je to tačno?

Ovdje je malo pitanje nedefinisano. Psovati u sebi. Ako bi čovjek psovao kao plod došaptavanja šejtanovih. Znači dosta se puta dešava da ljudima jednostavno ne može čovjek kontrolisati šta će mu šejtan došaptavati, pa nekada u svemu tome su to i neke psovke, ali je sve to u mislima. Znači insan ako Bog da nije griješan, svakako da treba da to ignoriše, da izbjegava, da uči dove, da se utječe Allahu tebareke ve te'ala. Ali da čovjek ciljano stane i razmišlja kao ja psujem ali to je u mislima, svakako da to treba izbjegavati. Nećemo reći da je to zabranjeno, ali treba to izbjegavati jer ono što se čovjeku vrti u mislima samo je pitanje vremena kada će doći, kada će doći na naš jezik.

Pa je razlika između toga da imamo došaptavanje i zna se desiti dosta puta da ljudima šejtan došaptava različite psovke, čovjek treba da to ignoriše i da se utječe Allahu tebareke ve te'ala putem različitih dova da ga Allah zaštiti i sačuva od toga. To je nešto što čovjek ne može kontrolisati i ako Bog da neće biti griješan. Ali da čovjek naljutio se pa neću psovati riječima ali opsovaću kao u mislima, to je već problematično jer to je znači nešto što mi kontrolišemo i mi znači to može veoma lako preći i ako prođe da postane naša navika što može znači i postati izgovoreno. To čovjek treba da izbjegava.