Brat se vratio vjeri, primio je islam, klanja, posti, daje sadaku, uči Kur'an, ali kaže da mu usljed namaza dolaze misli kako psuje Gospodara. Kako se nositi sa takvim stvarima?

Čovjek vjernik treba da zna da šejtan ga neće ostaviti ni onog momenta kada se pokaje, kada primi islam i kada se vrati Allahu tebareke ve te'ala, već će pokušati na bilo koji drugi način da ga vrati ili da ga učini tužnim, da ga učini nezadovoljnim, rastrešenim i tako dalje. Tako da jedan od načina jeste i došaptavanje, takozvane vesvese, u kojima šejtan došaptava ljudima mnoge stvari. Ono što čovjek treba jeste da to apsolutno ignoriše. Da se prisjeća grijeha koje je činio, da mu to odzvanja u ušima, da ga šejtan nagovara u mislima da to i dalje radi, sve su to poznate metode i načini kako šejtan došaptava ljudima, kako ih želi vratiti na ono gdje su bili, kako želi da budu u brigama, u tuzi, da se ne mogu koncentrisati na ibadete. Tako da čovjek vjernik treba da uči jutarnji zikr, večernji zikr, da to ignoriše apsolutno i ako Bog da to će vremenom prestati. A što se tiče samih tih vesvesa i došaptavanja, čovjek nije grešan jer je to nešto na što ne može čovjek uticati. Allahov Poslanik, alejhi selatu vesselam, kazao je da čovjek nije odgovoran za određene stvari koje uradi u islamu, jedna od tih stvari jeste ono što mu šejtan došaptava. Znači sve dok čovjek nešto ne progovori i dok ne uradi, sve dok je to sama pomisao, sve dok je to došaptavanje, ako Bog da čovjek nije grešan.