Da li sam po islamu u braku, ako mi njen otac da ruku njegove kćeri pred njom i njenom majkom?

Koliko se sjećam mi smo nekoliko puta pojašnjavali razliku između prosidbe i između vjenčanja. Tako da čovjek treba da razgraniči, ako dolazi prvi put kod oca djevojke i prvi put sa njim razgovara i kaže: 'Tako, ja sam taj i taj, i poznajem vašu kćerku i htio bih, dozvolite da se ja ženim.' Ovdje je u pitanju prošnja. Čovjek koji je to dozvolio, otac koji je to dozvolio, on ne doživljava da je to vjenčanje, već doživljava da je to prošnja. 'Da li ćeš ti dozvoliti kada ja budem želio vjenčati vašu kćerku, da li ćete vi to meni dopustiti, dozvoliti?' Čovjek kaže: 'Da.' To nije vjenčanje. Razlika je kada čovjek dođe i kaže: 'Ja sam došao, vjenčavam vašu kćerku. Hoću da se ženim, došao sam da se vjenčam, imam ovdje svjedoke, vi ste staratelj, i ima neko ko će nas vjenčati', i tako dalje. Tako da, velika je greška smatrati prosidbu da je prosidba dovoljna na ime vjenčanja. Prosidba je opći znači pojam gdje momak traži od staratelja ruku njegove kćerke. A može se desiti da čovjek kaže: 'Da, dozvoljavam.' I nakon tri dana, četiri, čovjek se raspita, sazna da taj njegov budući zet da je problematičan, da ne odgovara, i nazove ga i kaže: 'Izvini, ne mogu ti dati svoju kćerku.' Tako da, znači, prosidba je nešto, saglasnost u prosidbi je nešto, a vjenčanje, saglasnost na vjenčanju, to je ono iz čega proizilazi brak. Kada čovjek zna da su tu svjedoci, određen je mehr, ima neko ko vjenčava, ima vjenčanje, znači to su dva različita pojma. Sam dolazak, traženje ruke, dobivanje saglasnosti da može da se ženi, to ne znači da su stupili u brak.