Koliki je grijeh što moj otac sa svima drugima razgovara, smije se, veseli je, a u kući neće nikoga da uputi, nikome neće uputiti lijepu riječ, a kamoli da razgovara, neprestano gleda u mobitel, televiziju i tako dalje?

Zanima me koliki je grijeh što moj otac sa svima drugima razgovara, smije se, veseli je, a u kući neće nikoga da uputi, nikome neće uputiti lijepu riječ, a kamoli da razgovara i tako dalje, neprestano gleda u mobitel, televiziju i tako dalje. Sad da kažemo koliki je to grijeh, ne možemo reći možda da je to grijeh, ali je definitivno neispravan postupak. Ako insan može biti lijep sa ljudima na ulici, nasmijati se, biti kulturan, vedar, nasmijan, trebao bi to raditi i sa članovima svoje porodice, čak šta više, članovi njegove porodice su prioritetniji da tako prema njima se ophodi. Znači tako da reći da je to grijeh, teško je reći da je grijeh, ali da kažemo da ne doliči, da je neispravno i da treba čovjek da se lijepo ophodi prema članovima svoje porodice apsolutno treba.