Moja majka je u braku 40 godina, a njeni roditelji i dalje ne žele da čuju za nju jer se udala za muslimana. Odrekli su se i nje i nas unučadi. Da li smo mi grešni što nismo s njima u kontaktu?

Pazite, 40 godina roditelji ne žele da čuju za svoje dijete. Koji je to azab i koja je to patnja da imaš svoje dijete, umjesto 40 godina da uživaš u kontaktu, komunikaciji sa svojim djetetom, 40 godina ne možeš se oduprijeti šejtanu i njegovom došaptavanju i odrekneš se svoga djeteta i odrekneš se njegovih unučadi. E sada jedna unučad pitaju jesmo li mi grešni što nismo sa njima u kontaktu? Treba pokušavati stupiti u kontakt sa svojim djedom, ali ako oni to odbijaju kategorički kao što mi to znamo balkansko, bosansko, tvrdoglavo odbijati ne želim da čujem za njega, čovjek ne može nikoga na silu natjerati da sa njim bude dobar i da sa njim ima kontakt. Tako i majka i djeca trebaju pokušati s vremena na vrijeme da sa njima stupe u kontakt, ako to prihvate dobro i jeste, ako ne prihvate sigurno nisu grešni.