Živim sa suprugom i nemamo djece, pa smo došli na ideju kada ko od nas dvoje bude prvi umirao da ostavi testament da drugo nasljeđuje svo njegovo nasljedstvo nakon smrti. Da li je to ispravno ili ne?

Čovjek koji ostavlja testament, nema pravo da, ako je u pitanju testament, testament je nešto što se realizira nakon smrti čovjekove. Mi ovdje govorimo samo o testamentu. Ne govorimo o tome šta čovjek može uraditi dok je živ, jer je pitanje specifično i i da kažemo komplikovano. Testament se može ostaviti samo nekome ko nije šerijatski nasljednik i da bude u granici trećine imetka. Ne može čovjek ostaviti testament, kaže kada ja umrem mene će naslijediti moja žena. Žena dobiva ono što joj je Gospodar odredio. Dobiva ono što je znači pojašnjeno i ne može se ostaviti testament nasljedniku. Iz druge strane, hoćemo da ostavimo testament tamo nekom komšiji, prijatelju, poznaniku, možemo ostaviti samo u granici trećine. To su dva uvjeta. Tako da ako se desi da čovjek evo i žena žive i umro je čovjek. Žena nasljeđuje ono što joj je islam znači definisao i gleda se ko još od znači njegove rodbine ulazi u nasljedno pravo. Greška je samo smatrati da djeca ulaze u nasljedno pravo ili u ovom slučaju supružnici. Tako da znači neispravno je ostaviti testament da se kaže e kada ja umrem sva moja imovina prelazi mojoj supruzi. To je neispravno zato što je supruga u osnovi nasljednik. Ili da žena kaže sva moja imovina prelazi mome mužu nakon moje smrti. Muž je u osnovi nasljednik. Ne možemo mi testamentom ostaviti nešto svome nasljedniku. Nasljednik je dobio onoliko koliko mu je Gospodar subhanehu ve te'ala odredio. La vesijjete lil-varis, kaže Božiji Poslanik, ne može se testament pisati nekome ko je već nasljednik. A ako želimo ostaviti nekome nešto mimo nasljednika, onda se ostavlja maksimalno u granici trećine.