Moja majka je testamentom prepisala zemlju na tri moja brata, a ja i moje dvije sestre nismo obaviještene o tome. Da li je to ispravno?

Moja majka je prije par dana testamentom prepisala zemlju koju posjeduje na tri moja brata, a ja i moje dvije sestre nismo čak ni obaviještene o tome i tako dalje. Pitanje je l' to ispravno ili nije. Nedavno smo govorili da roditelji u toku života mogu svojoj djeci podijeliti zemlju, ali ili imetak, ali da ga za života djeca preuzmu. Ali je neispravno praviti testament, oporuku za života i da mi određujemo koga ćemo stavljati u testament ili ne.

Allahov Poslanik kaže u vjerodostojnom hadisu, la vesijjete lil-varis. Ne može se pisati oporuka nekome ko je šerijatski određen kao šerijatski nasljednik. Mi možemo vasijjet, primjer radi ako čovjek ima troje djece, ima suprugu i tako dalje, a ima tamo nekog prijatelja, poznanika, volio bi da nakon smrti nešto od njegove imovine i njemu pokloni. I onda on napiše u vasijjetu, nakon moje smrti, ako čovjek primjer radi ima stotinu hiljada maraka, kaže pet hiljada maraka da date tom invalidu, toj ženi, toj samohranoj majci, koja ne potpada pod kategoriju njegovih šerijatskih nasljednika. To može. U granici jedne trećine. Znači čovjek za života može u testament da napiše nekome mimo šerijatskih njegovih nasljednika u granici trećine.

Neispravno je, la vesijjete lil-varis, Allahov Poslanik kaže, ne može se testament, jer testament je nešto što će se izvršiti nakon smrti čovjekove. Neispravno je pisati testament za svoju djecu. Ako već nešto želimo raditi, onda to treba da se podijeli djeci za njihova života i da oni postanu vlasnici toga. Da oni postanu vlasnici toga za života svojih roditelja, da to oni već preuzmu. Ali ako roditelji umru, a još se to nije preuzelo, onda brate se dijeli onako kako je to Uzvišeni Allah tebareke ve te'ala objavio iznad sedam nebesa.

Tako da pisanje testamenta kako će se naša imovina dijeliti nakon smrti je neispravno. Mi kada umremo, Allah je odredio kako će se naša imovina dijeliti. Ako želimo nešto, to trebamo podijeliti za života dok smo živi. Način podjele, o tome su islamski učenjaci govorili, onaj ko hoće da to radi treba da se edukuje i da zna kako i na koji način će za života podijeliti svoj imetak i da ga djeca još za života preuzmu.

Znači rezime je, neispravno je pisati testament koji će se implementirati nakon smrti, a mi u tom testamentu ostavljamo znači oporuku kako će se dijeliti naš imetak našoj djeci. To je neispravno. Mi možemo u testamentu samo napisati da se dadne nešto nekome ko ne potpada pod šerijatske nasljednike i u granici trećine.